Alzheimerova bolest

Prema tradicionalnoj definiciji demencija (lat. de-bez, mens-um) je opće, uznapredovalo propadanje intelektualnih funkcija s kojim se u svakodnevnoj praksi susreću liječnici obiteljske medicine, neurolozi, psihijatri, neuropsiholozi, ali i nezdravstvena zanimanja kao što su socijalni radnici. Najčešće se javlja iza 65. godine života, ali može nastati i ranije.

Demencija predstavlja sindrom (skupina simptoma koji se pojavljuju zajedno) kod kojeg dolazi do pogoršanja pamćenja, razmišljanja, ponašanja i sposobnosti obavljanja svakodnevnih aktivnosti i jedan je od glavnih uzroka invalidnosti i ovisnosti o tuđoj pomoći kod starijih osoba u svijetu. Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da u svijetu živi preko 50 milijuna osoba s demencijom i prosječno je svake godine preko 10 milijuna novooboljelih. U Hrvatskoj prema procijenama živi oko 87 tisuća oboljelih, a u Dubrovačko-neretvanskoj županiji oko 1900.  

Alzheimerova bolest najčešći je uzrok progresivne demencije u starijih odraslih osoba, ali postoji čitav niz uzroka demencije. Ovisno o uzroku, neki simptomi demencije mogu biti reverzibilni (u 10% slučajeva simptomi se mogu povući) i zbog toga je važno istražiti uzrok. 

Alzheimerova bolest je neizlječiva i u zadnjim stadijima dovodi do potpune ovisnosti o drugima.  

Uslijed propadanja moždanih stanica, bolesnici gube kognitivne sposobnosti. Naglašen je gubitak pamćenja, gubitak orijentacije u vremenu i prostoru, nemogućnost izvođenja svakodnevnih aktivnosti i radnji. Ovi bolesnici imaju izražen osjećaj bespomoćnosti i izgubljenosti. Briga o oboljelom od Alzheimera u potpunosti mijenja život čitave obitelji, skrbnika i zajednice te ih stavlja u vrlo težak položaj.
Uzrok bolesti je za sada nepoznat. Postoje brojne studije koje su pokušale povezati Alzheimerovu bolest s genetskim naslijeđem, uzimanjem estrogena i progesterona, ali niti jedna nije dokazala uzročno-posljedičnu vezu već samo eventualnu supojavnost. Genetska istraživanja ukazuju na beta-amiloid kao ključni patogenetski čimbenik u nastanku Alzheimerove bolesti.

Epidemiološki su utvrđeni mnogobrojni rizični čimbenici za nastanak bolesti, iako način njihovog utjecaja nije poznat.

1. dob je najznačajniji rizični činitelj (bolest se najčešće javlja u osoba između 65. i 85. godine života);
2. pozitivna obiteljska anamneza (naslijeđivanje oba e4 alela za apolipoprotein E);
3. ženski spol je češće podložan, iako prije 70. godine života češće obolijevaju muškarci (žene u prosjeku žive dulje od muškaraca);
4. trauma glave (jedna od brojnih pretpostavki je oštećenje mikrocirkulacije uslijed udarca ili čestih trauma glave, s ulaskom beta-amiloida putem krvi u mozak).

Kao posljedica propadanja stanica mozga, u oboljelih dolazi do gubitka tjelesnih, mentalnih i psihičkih funkcija ovisno koji je dio moždanih struktura pogođen bolešću.
Osim progresivnošću, bolest je obilježena ireverzibilnošću (ne može se vratiti na prijašnje stanje) i somatskim (tjelesnim) komplikacijama, a od osobe do osobe se razvija različitom brzinom i intenzitetom. Prosječno razdoblje razvoja Alzheimerove bolesti je osam do dvanaest godina (iako se može razviti kroz tri, odnosno dvadeset godina).

Simptomi bolesti se dijele u tri osnovna stadija: rani, srednji i kasni. Granice među pojedinim stadijima nisu oštre, kao što se i simptomi kod oboljelih individualno razlikuju.
Na postojanje demencije upućuje pojava kognitivnih smetnji i otežanog obavljanja svakodnevnih obveza, a kako bolesnik često nije svjestan svojih smetnji, podaci se trebaju prikupljati od članova obitelji ili skrbnika.
 

Simptomi koji upućuju na bolest su  gubitak pamćenja, naročito za nedavne događaje, zapuštanje vanjskog izgleda, poteškoće u učenju i zadržavanju novih informacija, poteškoće u vremenskoj i prostornoj orijentaciji, u izvršavanju složenijih zadataka, poremećaj sposobnosti prosuđivanja, poremećaj govora i ponašanja (depresija, iznenadni nastupi bijesa, agresija, besciljno lutanje ...). 

Pojava jednog ili više simptoma je postupna, te u pravilu pokazuje napredovanje tijekom nekoliko mjeseci.

Deset znakova koji mogu upućivati na razvoj Alzheimerove bolesti

Karakter bolesti polako narušava svakodnevni život oboljelog, ali jednako tako utječe i na život obitelji ili skrbnika.

Obzirom da ne postoji mogućnost izlječenja, ono što se svakako može poduzeti je rano prepoznavanje bolesti, odgoda uznapredovalih stadija bolesti te prilagodba svakodnevnog života. Kako bi se to ostvarilo, potrebna je dobra informiranost o početnim simptomima, tijeku bolesti kao i postojećim mogućnostima skrbi, brige i usporavanja tijeka bolesti.

Prije svega, svaka starija osoba mora biti educirana o ovom problemu. Jednako tako i osobe mlađih dobnih skupina koje žive, skrbe ili na bilo koji način brinu o svojim starijim članovima obitelji trebaju imati saznanja o ovoj bolesti, kako zbog članova svoje obitelji tako i zbog sebe samih. Dobra edukacija početak je i osnova rješavanja svakog problema.

Kod svakog bolesnika u kojeg je postavljena sumnja na demenciju potrebno je uz dobro uzetu povijest bolesti učiniti i kompjutorsku tomografiju mozga (CT) ili magnetsku rezonanciju (MR) kako bi se isključila moguća strukturalna oštećenja mozga (infarkt, neoplazma, hidrocefalus, subduralni hematom...) koja mogu uzrokovati demenciju.

Socijalne i ekonomske posljedice Alzheimerove bolesti predstavlju izuzetan javnozdravstveni problem, ali i izazov u suvremenom svijetu. Naglasak treba dati usporavanju i zadržavanju bolesti u početnim stadijima, sprečavanju preuranjenog institucionaliziranja bolesnika (smještanjem oboljelih u zdravstveno-socijalne ustanove) te pomoći obiteljima.

Njegovatelji i skrbnici su u prvom redu članovi najuže obitelji (supružnici, partneri, djeca ...) koji iscrpljeni u svakodnevnoj njezi bolesnika nerijetko i sami oboljevaju te im je nužna zdravstvena skrb do koje teško dolaze zbog svakodnevne njege oboljelog.

Služba za promicanje zdravlje Zavoda za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije u suradnji s Dubrovačkom udrugom skrbnika, bolesnika i prijatelja Alzheimerove bolesti i ostalih demencija (DUSAB) u lipnju 2016. godine provela je kvalitativno istraživanje sa skrbnicima oboljelih osoba. Kao najčešće potrebe njegovatelji su iskazali potrebu za kontinuiranom pomoći druge osobe u njezi oboljeloga (presvlačenje, okretanje ležećih bolesnika, higijena), zamjenu skrbnika u brizi za oboljeloga na više sati tjedno (radi odmora, odlaska skrbnika kod liječnika radi osobnog zdravlja, kupovine) ili smještaj na par dana ako skrbnik mora na bolničko liječenje. Od ostalih potreba iskazali su veću senzibiliziranost stručnjaka te edukaciju i senzibilizaciju javnosti o ovoj bolesti. 

U ovom trenutku, u Hrvatskoj ne postoji odgovarajuća registracija broja dijagnosticiranih bolesnika. Zapravo se može reći da sustavno praćenje bolesnika niti ne postoji, jer nema zasebnog registra koji precizno evidentira ovu dijagnozu (MKB šifra F00* Demencija kod Alzheimerove bolesti (G30.-†) i G30 Alzheimerova bolest). Iz ovih razloga, Alzheimerova bolest vrlo često se krije pod drugim dijagnozama, najčešće demencijama. Osim toga, ponekad ostaje neprepoznata, a simptomi se pogrešno interpretiraju kao normalan proces starenja što je vrlo štetno za oboljelu osobu, obitelj i društvo jer odgađa postavljanje točne dijagnoze.

Prevencija u prvom redu obuhvaća opće mjere koje su usmjerene na pravilnu i redovitu prehranu zaštitnog učinka na moždanu funkciju, usvajanje zdravih stilova života (život bez duhanskog dima i umjerena konzumacija alkohola) i redovite tjelesne aktivnosti. Uz navedeno, ključno je svakodnevno održavanje mentalne aktivnosti mozga kroz socijalnu uključenost svakodnevnim razgovorom, rješavanjem enigmatskih zadataka (npr. križaljke, rebusi, sudoku), igranjem društvenih igara (npr. domino, kartanje, igranje memorijskih igrica sa slikovnim karticama, slagalice) čitanjem, slušanjem radija i gledanjem televizijskih emisija te pričanjem o sadržajima koje smo čuli i vidjeli, razmjenom mišljenja. Sve to predstavlja najbolju mentalnu gimnastiku.  

Svjetski dan Alzheimerove bolesti obilježava se svake godine 21. rujna.

Izvor

Hrvatska udruga za Alzheimerovu bolest

Svjetska zdravstvena organizacija i Alzheimerova bolest

mr. Marija Mašanović, dr. med., spec. javnog zdravstva