Hiperaktivno dijete

Nemirno, nepažljivo, brzopleto, neposlušno ...ovo su često riječi kojima opisujemo poremećaj stručno zvan hiperaktivni poremećaj.
Riječ je o sindromu koji susrećemo kod 3-5% djece školske dobi. Poremećaj se četiri puta češće javlja kod dječaka nego djevojčica. Mnoga istraživanja upozoravaju na porast broja djece sa sindromom hiperaktivnog poremećaja. Uzroci uključuju brojne čimbenike poput biološke osjetljivosti kao posljedice nasljednih čimbenika ili oštećenja nastalih u trudnoći, tijekom poroda ili kasnijem razvoju, te interakcije djeteta s okolinom.

Kako prepoznati takvo dijete?
Za dijete s ovim sindromom je karakterističan trijas: nepažnja, hiperaktivnost, impulzivnost.
Pažnja je izrazito kratkog trajanja. Svi podražaji prisutni u datom trenutku su jednako važni, dijete nema sposobnost da se usredotoči na jedan sadržaj. U ponašanju djeteta je prisutan nemir i stalna potreba za kretanjem. Roditelji često navode da dijete od kad je prohodalo «juri kao na motoru». U svom srljanju ne pokazuje niti malo opreza. Ono mora bit stalno pod nadzorom kako bi se zaštitilo od ozljede. Ne sluša ni kad mu se izravno obraćate, ne prati upute i ne dovršava zadatke, teško organizira zadatke i aktivnosti, gubi stvari i zaboravljivo je, spava malo i isprekidano. Predškolska dob je obilježena stalnim kretanjem i željom za igranjem. Premda se u toj dobi već posumnja, gotovo u pravilu se dijagnoza postavlja tek u školi, kada se pojave problemi sa usvajanjem školskog gradiva.

U školi se poteškoće pažnje očituju tako što dijete ne može radit nikakvu zadaću dovoljno dugo kao ostala djeca, ne može mirno izdržati na stolici jedan školski sat. Često se ustaje, kreće po razredu, uznemiruje ostalu djecu. Nije u stanju pratiti pravila igre i zadatke ni  kontrolirati svoju impulzivnost. U vlastitom domu teško udovoljava zahtjevima roditelja, traži izrazit angažman u rješavanju njegove domaće zadaće.
Takva djeca su značajno češće od druge djece izložena stalnom kritiziranju i pretjeranom kažnjavanju, što im stvara dodatnu frustraciju i pojačava simptome. Ova djeca stvaraju lošu sliku o sebi i ponašaju se u skladu sa tom slikom, što ih čini još teže odgojivim i povećava već prisutne rizike.

Postupak dijagnostike hiperaktivnog sindroma uključuje:
•    ciljani intervju s djetetom, roditeljima i nastavnicima kako bi se dobili podaci o razvoju, ponašanju, bolestima i poremećajima
•    primjena različitih dijagnostičkih ljestvica (ljestvice samoprocjene i upitnici o socijalnom funkcioniranju)
•    laboratorijsku analizu
•    snimak rada mozga (EEG)
•    tjelesni pregled djeteta

Neki od znakova koji mogu uputit da je riječ o hiperaktivnom djetetu;
•    često tresu rukama ili nogama ili se vrpolje na stolici
•    često pretjerano pričaju
•    ustaju sa stolice u razredu i smetaju drugim učenicima
•    imaju poteškoća s čekanjem u redu
•    brzo istrčavaju s odgovorom prije nego što je dovršeno pitanje
•    često gube stvari potrebne za školu
•    ometaju ih razni podražaji
•    često se čini  da ne slušaju niti kad im se izravno obraća

Članovi Povjerenstva za utvrđivanje psihofizičkog stanja djece dorasle za upis u osnovnu školu  primijete znakove hiperaktivnog sindroma već kod upisa u prvi razred, te planiraju intervencije i praćenje djeteta odmah po polasku u školu kako bi mu se pomoglo u savladavanju školskog gradiva.

OPŠIRNIJE
Dijete izvan kontrole
Poremećaj pozornosti
Juri poput motora