Pneumokokne infekcije

Što je pneumokok i koje bolesti uzrokuje?

Streptococcus pneumoniae, odnosno pneumokok, je bakterija koja se smatra najučestalijim uzročnikom upale pluća i vrlo važnim uzročnikom meningitisa, te upale srednjeg uha i sinusa. U prve dvije godine života trećina djece preboli najmanje jednu ovakvu upalu uha. Pneumokokne bolesti obično započinju naglo, praćene visokom temperaturom i tresavicom uz opće simptome i znakove koji upućuju na zahvaćenost određenog organa.

Tko najčešće obolijeva?

Najugroženije su krajnje dobne skupine - dojenčad i mala djeca do 2 godine života (imunološki sustav još uvijek nije do kraja izgrađen) te osobe starije od 65 godina (imunološki sustav slabi). Osobe s oslabljenim ili oštećenim imunološkim sustavom (razne kronične bolesti, pušači, pacijenti s dijagnozom kroničnog bronhitisa, oni s virusnom infekcijom dišnog sustava i sl.) češće obolijevaju od bolesti uzrokovanih pneumokokom. Bitno je naglasiti i ulogu slezene - mjestu razgradnje pneumokoka koji dospiju u krv. Zato je i logično da ugroženu skupinu čine i oni bez slezene ili s njenom oštećenom funkcijom te djeca sa srpastom anemijom. Muškarci nešto češće obolijevaju od žena (3:2).

Kada se javljaju?

Pneumokokne se infekcije najčešće pojavljuju zimi i u rano proljeće (od studenog do travnja). Razlog tome je to što su tada i najučestalije virusne respiratorne infekcije (prehlade, gripe) koje stvore dobro „plodno tlo“, odnosno preduvjet za naknadnu bakterijsku pneumokoknu infekciju.

Kako se čovjek zarazi?

Pacijenti se zaraze kapljičnim putem, nakon duljeg i bliskog kontakta, uglavnom radi boravka u zatvorenim, zagrijanim i nedovoljno provjetrenim prostorijama. Međutim, nalazak bakterije ne znači nužno bolest, ona može biti i normalan stanovnik sluznice nosa i/ili usne šupljine.

Koji su simptomi pneumokokne upale pluća?  

Inkubacija bolesti je uglavnom od 1 do 3 dana. Dva vodeća simptoma su vrućica i produktivan kašalj uz opće simptome-nemoć, glavobolja, bol mišića, mučnina, povraćanje, proljev, smetenost. Kod mladih i prije toga zdravih osoba, nastup bolesti je iznenadan i buran, iako upali pluća često prethodi virusna upala gornjeg dijela dišnog sustava. Temperatura naglo poraste, doseže čak i do 40 ^oC, a obično je praćena groznicom. Kod starijih osoba, simptomi se javljaju postepeno, temperature imaju niske vrijednosti (37.1-37.9 ^oC), kašalj i iskašljaj mogu izostati, a zbog hipoksije (smanjene opskrbe tkiva kisikom) mogu se javiti smetenost i dezorijentiranost. U osoba bez ili s oštećenom funkcijom slezene javlja se najburniji tijek bolesti, pa od pojave prvih simptoma do smrtnog ishoda ne mora proći ni 24 sata.

Već u samom početku bolesti većina bolesnika primjećuje probadajuću bol u prsima i kašalj. Bol se pojačava pri disanju, a bolesnik često leži na strani koja je zahvaćena upalom kako bi smanjio pokrete prsnog koša. Iskašljaj se obično javlja trećeg dana bolesti. Gnojan je i gust, često s primjesama krvi. U otprilike polovice se pojavljuje i herpes na usnici. Disanje može biti plitko i ubrzano, kao i rad srca.

Koje su komplikacije pneumokokne infekcije?

Većina pneumokoknih infekcija su blaže prirode, no mogu se javiti i teži oblici bolesti koji za posljedicu mogu imati oštećenje mozga ili gubitak sluha, te smrt, posebice kod male djece. Na komplikacije sumnjamo ako se opće stanje pogorša, temperatura bude dugotrajno povišena ili se vrućica ponovno pojavi nakon normalizacije temperature. Osim što se pneumokok može lokalno proširiti (sinusi, srednje uho), može doći u krv (bakterijemija) i do moždanih ovojnica (meningitis), srca (endokarditis), zglobova (septični artritis), plućne maramice (peritonitis) i drugih organa. Na plućima se mogu pojaviti izljevi i apscesi (nakupine gnoja) ili se izazvati stanje koje se naziva akutni respiracijski distres sindrom (nakon prividnog poboljšanja razvije se slika šoka, temperatura i tlak padaju, pluća i srce rade ubrzano, koža je hladna, vlažna i plavkasta).
Pneumokok je najčešći uzročnik gnojnog meningitisa u odraslih i još uvijek nerijetko smrtna bolest, ovisno o stanju pacijenta (kronične ili zloćudne bolesti, neadekvatna prehrana, starost). Kod djece do pet godina koja obole od pneumokoknog meningitisa smrtnost je jedan na 15. Karakteristično se manifestira povišenom temperaturom uz groznicu, glavobolju, poremećaj svijesti (od smetenosti pa sve do kome) i kočenjem vrata. Javlja se ili kao primarna infekcija moždanih ovojnica ili, češće, nastaje širenjem s nekog drugog mjesta (pluća, uha, sinusa). Poznat je i posttraumatski pneumokokni meningitis koji nastaje nakon prijeloma baze lubanje.

Kako se postavlja dijagnoza pneumokokne upale pluća?

Dijagnozu je moguće uspostaviti već na temelju dobro odrađenog razgovora s pacijentom, kliničke slike i uobičajenog liječničkog pregleda. Od dodatnih pretraga može se raditi rendgen pluća, krvne pretrage (s naglaskom na promjene u broju leukocita, neutrofila, CRP-a i sedimentacije) te mikroskopski pregledi i kulture raznih uzoraka (iskašljaj, likvor).
Danas se primjenjuju i različite brze metode za otkrivanje antigena pneumokoka iz iskašljaja i tjelesnih tekućina uz pomoć kojih se u roku od par sati može identificirati uzročnik.

Kako se liječi pneumokokna infekcija?

Većina bolesnika dobro reagira na terapiju antibioticima te već nakon 24-48 sati nastupa normalizacija temperature uz poboljšanje općeg stanja. Terapija za pneumokok su antibiotici koji se ovisno o težini kliničke slike uzimaju kod kuće (oralno) ili u bolnici (parenteralno – putem injekcija ili infuzije).
Iako je prirodno osjetljiv na brojne antibiotike, u zadnjih 15-20 godina bilježi se razvoj rezistencije, odnosno neosjetljivosti, na njih, u prvom redu na penicilin. Ipak, penicilin je i dalje lijek izbora. Kao što je već rečeno, pacijent se u roku od 24 do 48 sati od početka terapije počinje osjećati bolje.

Koja je prevencija pneumokokne infekcije?

Osnova svake borbe protiv bolesti je upravo prevencija. Ne kaže se uzalud: bolje spriječiti nego liječiti!
Potrebno je jačati imunitet, u zimskim i ranim proljetnim mjesecima izbjegavati napučene, zagrijane prostorije, životni prostor redovito provjetravati i izbjegavati štetne čimbenike (pušenje).
Od 1911. godine u svijetu je u uporabi pneumokokno cjepivo. Danas postoje dvije vrste cjepiva, a od 2019. godine (počevši od djece rođene 2019.) pneumokokno cjepivo uvedeno je u obvezan kalendar cijepljenja.
Za djecu od dva mjeseca pa do dvije godine starosti kao i za prethodno necijepljenu djecu od 2. do 5. godine koristi se polisaharidno konjugirano cjepivo koje štiti od 13 tipova pneumokoka (Prevenar 13), dok je za stariju djecu i odrasle u primjeni cjepivo koje štiti od 23 tipa. Cjepivo koje je u kalendaru obveznog cijepljenja potiče bolji imunološki odgovor upravo kod male djece.
Cjepivo se daje u mišić ili pod kožu. Neželjenih reakcija povezanih s cijepljenjem uglavnom su blage.  

Igor Piskač, dr. med. epidemiolog