Hepatitis B
Što je to hepatitis?
Hepatitis znači upala jetre, a mogu ga uzrokovati razni otrovi, neki lijekovi, neke druge bolesti, alkohol, te bakterijske ili virusne infekcije. Najčešći uzročnici hepatitisa su virusi hepatitisa, a tri najvažnija su hepatitis A, hepatitis B i hepatitis C.
Što je hepatitis B?
Hepatitis B je zarazna bolest jetre koju uzrokuje virus hepatitisa B, a koja može biti blaga i trajati nekoliko tjedana, ali i ozbiljna doživotna infekcija (kronični hepatitis B). Akutni hepatitis B traje do 6 mjeseci i najčešće je blažeg oblika, ali može biti i teži, te zahtijevati hospitalizaciju. Ako organizam ne uspije savladati viruse, bolest prelazi u kronični oblik koji može uzrokovati velike posljedice.
Kakvo je stanje hepatitisa B u svijetu?
Procjenjuje se da je u svijetu kronično zaraženo virusom hepatitisa B više od 257milijuna ljudi, od čega ih većina živi u subsaharskoj Africi, Kini i jugoistočnoj Aziji. Prevalencija u europskim zemljama je 0,5-2% (ukupno oko 1,5 milijuna ljudi).
Kakvo je stanje hepatitisa B u Hrvatskoj?
S 200-tinjak novooboljelih slučajeva godišnje početkom 21. st., posljednjih godina broj je značajno pao i sada ima svega 50-ak novooboljelih godišnje (vidi sliku). Najveći pad zabilježen je među adolescentima i mladima, tj. onima koji su većinom cijepljeni, tako da se nizak broj oboljelih može pripisati sustavnom cijepljenju.
Hepatitis B u Hrvatskoj 1976.-2012.
Prevalencija među općom populacijom u našoj zemlji je manje od 1%, što nas svrstava u zemlje niske prevalencije. Procjena je da u Hrvatskoj ima 20-30 tisuća osoba kronično zaraženih HBV-om. Populacija koja ima veću prevalenciju su intravenski ovisnici, no i među njima je zamijećen pad, s 15,5% iz 2006. na 6,5% u 2012. g.
Kako se prenosi hepatitis B?
Jedini rezervoar infekcije je čovjek. Virus hepatitisa B nalazi se kod zaraženih ljudi najviše u krvi, ali i u drugim tjelesnim tekućinama (slina, sjemena tekućina, vaginalni sekret …). Osoba se može zaraziti ako dođe u kontakt (ubod na iglu, kontakt sa sluznicom i sl.) s krvlju ili drugim tjelesnim tekućinama zaražene osobe. Tri najvažnija načina širenja hepatitisa B su:
- krvlju (npr. ubod na zaraženu iglu, dijeljenje pribora za intravensko ubrizgavanje droga)
- nezaštićenim spolnim odnosom (oralnim, vaginalnim i analnim)
- s majke na dijete tijekom trudnoće i poroda, a moguće je i dojenjem.
Hepatitis B se NE MOŽE prenijeti dijeljenjem pribora za jelo, grljenjem, poljupcem, držanjem za ruku, kašljanjem, kihanjem, hranom i vodom.
Koji su simptomi hepatitisa B?
Inkubacija hepatitisa B je između 2 i 6 mjeseci. Većina zaraženih osoba nema nikakvih simptoma tijekom akutne faze bolesti. Ako se jave simptomi oni uključuju žutilo (žuticu) kože i očiju, urin boje tamnog piva, veliki umor, mučninu, povraćanje i bol u trbuhu, a traju nekoliko tjedana. Mali dio oboljelih razvije težak akutni oblik hepatitisa koji vodi do zatajenja jetre što može dovesti do smrti. Također manji dio oboljelih će razviti kronični oblik bolesti koji nakon dvadesetak godina može dovesti do ciroze i raka jetre. Kronični oblik daleko je češći kod male djece i to je glavni razlog zašto cjepimo djecu u prvoj godini života. Više od 90% prethodno zdravih osoba prirodnim putem će se oporaviti tijekom godine dana.
Kako se otkriva hepatitis B?
Na temelju simptoma ne može se razlikovati hepatitis B od drugih oblika hepatitisa. U dijagnostici najčešće se služimo laboratorijskim testovima krvi na antigene hepatitisa B i njihova antitijela.
Kako se liječi hepatitis B?
Ne postoji specifično liječenje akutnog hepatitisa B. Potrebno je paziti na dovoljan unos prehrambenih tvari i tekućine, posebice kod povraćanja ili proljeva. Kronični hepatitis B može se liječiti raznim lijekovima, uključujući neke antivirusne lijekove. Međutim, liječenje često ne završava izlječenjem, već samo smanjenjem razmnožavanja virusa, pa je lijekove potrebno stalno uzimati.
Koja je prevencija hepatitisa B?
Osnova prevencije hepatitisa B je CIJEPLJENJE. Devedesetih godina prošloga stoljeća uvedeno je obvezno cijepljenje protiv hepatitisa B osoba pod povećanim rizikom od zaraze (zdravstveni radnici), 1999. godine uvedeno je obvezno cijepljenje djece u šestom razredu osnovne škole, a 2007. godine univerzalno cijepljenje u novorođenačkoj dobi. Kada djeca koja su 2007. godine cijepljena u novorođenačkoj dobi dođu u šesti razred osnovne škole, ukinut će se cijepljenje u školi. Cijepljenje se provodi trima dozama, nakon čega više od 95% cijepljenih razvije zaštitni titar protutijela. U ovom se trenutku smatra da su osobe koje su razvile zaštitni titar doživotno zaštićene (za sada ima dokaza da zaštita traje dvadesetak godina). Sigurnost cjepiva protiv hepatitisa B je jako visoka.
Osim preventivnog cijepljenja, mjere prevencije hepatitis B infekcije uključuju edukaciju o mjerama zaštite i izbjegavanju rizičnih izlaganja, cijepljenje i davanje seruma nakon izlaganja virusu, pravilno steriliziranje medicinske opreme, obvezno testiranje donirane krvi, sjemena, tkiva i organa, testiranje trudnica, borba protiv ovisnosti, sprječavanje dijeljenja pribora među intravenskim ovisnicima, te rano otkrivanje i liječenje oboljelih.
Mato Lakić, dr. med. spec. epidemiologije