Psihologija zlostavljanja

Zlostavljanje općenito možemo definirati kao obrazac ponašanja jedne osobe prema drugoj kojim se nanosi neki oblik boli a s ciljem preuzimanja kontrole i uspostavljanja moći nad tom osobom. Kada se u razgovoru spomene riječ zlostavljanje, prva asocijacija kod većine ljudi je fizičko zlostavljanje, koje ostavlja vidljive tragove, i to najčešće fizičko nasilje u obitelji. Međutim postoji nekoliko različitih oblika zlostavljanja:

• Fizičko nasilje (poput šamara, guranja, udaranja, uskraćivanja hrane, i sl.)
• Psihološko ili emocionalno zlostavljanje (prisilna socijalna izolacija poput zabrane kontaktiranja s drugim osobama, onemogućavanje nekome da izražava svoje mišljenje i potrebe, nepoštivanje prava i privatnosti druge osobe, prijetnje, ponižavanje, verbalno napadanje i zlostavljanje, i sl.)
• Seksualno zlostavljanje (bilo koji oblik direktnog ili indirektnog spolnog odnosa bez pristanka druge osobe, i sl.)
• Financijsko ili materijalno zlostavljanje (krađa ili uskraćivanje novca, novčana prijevara, lažno predstavljanje i korištenje tuđeg bankovnog računa ili kartica, i sl.)
• Moderno ropstvo (trgovina ljudima, prisilan rad bez davanje naknade, seksualno iskorištavanje poput prisiljavanja na eskort ili prostituciju, ropstvo zbog dugovanja odnosno prisiljavanje osobe da svojim radom otplati dug koji zapravo nikada nije ni postojao, i sl.)
• Mobbing ili zlostavljanje na radnom mjestu (svjesno preopterećivanje poslom zaposlenika, neprimjereno postavljene obaveze i odgovornosti, vrijeđanje, omalovažavanje, ponižavanje).

Neke činjenice o zlostavljanju:

- uobičajeno se zlostavljanje odvija ''iza zatvorenih vrata''

- zlostavljači poriču svoje postupke

- zlostavljači okrivljuju svoju žrtvu

- fizičkom nasilju često prethodi vrijeđanje i omalovažavanje žrtve

- zlostavljanje oštećuje žrtvino samopoštovanje

- zlostavljači imaju snažnu potrebu biti u pravu i imati kontrolu

- zlostavljači su posesivni i nastoje izolirati svoju žrtvu od obitelji i prijatelja

- zlostavljači su vrlo osjetljivi i mogu reagirati snažnim bijesom

- dvije trećine počinitelja obiteljskog nasilja ima poteškoća s konzumiranjem alkohola

- trećina žrtava ima problem s konzumiranjem alkohola ili droga.

Psihološki aspekti zlostavljača

Zlostavljači dolaze u svim aspektima života, u svim društvenim slojevima s vrlo različitim oblicima ponašanja. Zlostavljači također mogu voljeti i biti voljeni, sposobni su činiti i dobra djela kao i loša.

Dugogodišnja istraživanja i proučavanja zlostavljača, njihovog osobnog razvoja, životnih okolnosti i psiholoških aspekata ukazuju na postojanje poveznica i sličnih čimbenika zlostavljajućeg ponašanja kod većine zlostavljača.

Neke karakteristike zlostavljača:

Slabije razvijene sposobnosti rješavanja problema

Odnosno nedostatak mentalne fleksibilnosti u pronalaženju rješenja za nastale poteškoće, sve doživljavaju kroz dva ekstrema dobro ili loše, crno ili bijelo. Takve su osobe obično odgajane u vrlo strogim uvjetima i pravilima.

Rigidnost

U svojim razmišljanjima su jako rigidni, nedostupni korekciji, uvjereni kako su u pravu bez ikakve mogućnosti da prihvate mišljenje drugačije od njihovog.

Nisko samopoštovanje

Nedostatak samopoštovanja i loša slika o sebi su osobine koje svoje temelje dobivaju tijekom djetinjstva, zbog čega se pretpostavlja da su i zlostavljači u djetinjstvu uglavnom bili i sami žrtve zlostavljanja. Često nisu svjesni loše slike o sebi koju imaju, te umjesto da rade na sebi biraju agresivne obrasce ponašanja prema drugima.

Poteškoće u komunikaciji

Pasivno agresivni obrasci ponašanja onemogućuju uspostavljanje i održavanje kvalitetne komunikacije s drugima. Imaju vrlo nisku razinu asertivnosti, nemaju razvijenu sposobnost jasnog iznošenja svojih mišljenja i očekivanja. Svoj autoritet nastoje održati pokazujući ljutnju, nepromjenjivost u mišljenju, agresiju.

Emocionalna ovisnost

S obzirom na gore spomenute karakteristike, imaju poteškoća u uspostavljanju bliskih odnosa s drugim ljudima zbog čega se u potpunosti vežu i razviju ovisnost o svom partneru kao jedinom izvoru intimnosti i bliskosti. S vremenom postavljaju sve veće emocionalne zahtjeve prema partneru što dodatno otežava i narušava odnos.

Potreba za preuzimanjem kontrole

Zlostavljači često imaju potrebu preuzeti kontrolu nad osjećajima i svim segmentima života žrtve i s vremenom razviju ekstremni nadzor i ljubomoru.

Nizak prag tolerancije na frustraciju

Sklonost frustraciji i slabije razvijena sposobnost kontrole impulsa rezultiraju tim da zlostavljači nezadovoljstva i ljutnju koju dožive i izvan obiteljskog okruženja (u socijalnim odnosima s drugim ljudima, na poslu) prazne kroz nasilno ponašanje prema žrtvi.

Nedostatak empatije

Zlostavljači nemaju razvijenu sposobnost kontrole vlastitih emocija te vrlo slabo ili gotovo nikako razvijenu empatiju. Nisu sposobni izraziti vlastite emocije niti suosjećati s drugim ljudima zbog čega vrlo često niti ne osjećaju krivnju i žaljenje zbog boli koju nanose žrtvi zlostavljanja.

Zavodljive laži

Moć i kontrolu nad svojim žrtvama postižu kroz zavođenje i davanje lažnih obećanja, spremni su igrati bilo koju ulogu i odglumiti sve što je potrebno kako bi nastavili manipulirati partnerom.

Zašto žrtve ostaju u takvom odnosu

Okolina često ne razumije zbog čega žrtva ostaje uz svog zlostavljača, zašto ga ponekad i dalje voli. Privrženost i ljubav u odnosu se razvijaju od samog početka odnosa i veze, dok osobom još vlada ''zaljubljenost'' i znakovi koji mogu ukazivati da je osoba s kojom započinje vezu potencijalni zlostavljač često se previde. Potreba za privrženošću je urođena i bitna da bismo preživjeli i vrlo često je izvan naše kontrole. Zlostavljač svoje pravo lice i svoje pravo ponašanje počne iskazivati tek kada je siguran da je žrtva sigurno privržena njemu.

Neki od najvažnijih razloga zbog kojih žrtve ostaju uz zlostavljače su:

Poricanje

Žrtve često vide i znaju da ponašanje zlostavljača nije ispravno, no ako su odrastale u obitelji u kojoj je bilo prisutno nasilje, vrijeđanje, omalovažavanje, takvo ponašanje partnera mogu smatrati ''normalnim'' (prihvatljivim). Ponekad i sama potreba da se osjeća voljenom i potreba za privrženošću, može biti toliko jaka i utjecati na žrtvu na način da racionalnim objašnjenjima nastoji ublažiti ili opravdati zlostavljačevo ponašanje, okrivljuje sebe zbog njegovog ponašanja, ali i utjecati na to da povjeruje u lažne isprike i obećanja koja zlostavljač nudi nakon zlostavljajućeg ponašanja.

Krug zlostavljanja

Nakon epizode zlostavljanja uglavnom slijedi faza ''medenog mjeseca'' tijekom koje se zlostavljač vrlo često ispričava, uvjerava žrtvu da mu je žao, obećava žrtvi da se takvo ponašanje više neće ponoviti. U toj fazi žrtva osjeća olakšanje, pronalazi mir. Vrlo često i povjeruje zlostavljaču kako će se promijeniti te na taj način sebi stvara iluziju sigurnosti.

Nisko samopoštovanje

Zlostavljači vrijeđanjem, okrivljavanjem, kritiziranjem progresivno oslabljuju žrtvino samopoštovanje te na taj način imaju moć i kontrolu nad njom. Nisko samopoštovanje može rezultirati time da žrtve okrivljuju sebe za zlostavljajuće ponašanje i sve više se trude udovoljiti zlostavljačevim željama i zahtjevima vjerujući da će se takvo ponašanje promijeniti ako one ''budu dobre''. Nerijetko razdoblje mira ili samo izostanak nasilja smatraju pokazateljem ljubavi.

Uloga spasitelja

Vrlo često žrtve imaju i pokazuju empatiju prema zlostavljaču, prema njegovim problemima, poteškoćama u trenutnom životu ili traumatskim iskustvima koje je ranije doživio, dok u odnosu na samu sebe to izostaje. Suosjećajući sa zlostavljačem opravdavaju njegovo ponašanje i ulaze u ulogu njegovog spasitelja.

Pozitivni aspekti

Iako je u odnosu prisutno zlostavljanje, često takav odnos ima i pozitivna iskustva i elemente, posebno s početka veze čega se žrtve prisjećaju pokušavajući opravdati ostanak u takvom odnosu. Usmjeravajući se na pozitivne elemente odnosa, žrtve pronalaze i opravdanja za zlostavljača navodeći kako bi sve ostalo bilo jednako dobro kada bi npr. zlostavljač samo naučio kontrolirati svoju ljutnju, kada bi potražio pomoć i slično.

Isprekidan odnos

Odnos u kojem se nepredvidljivo izmjenjuju periodi ljubavi i mira s periodima zlostavljanja osnažuje traženje i iščekivanje pozitivnih perioda. S vremenom periodi bez pozitivnih iskustava postaju sve dulji ali je žrtva do tada već snažno uključena u takav odnos i dalje ustrajno iščekuje ponovno povezivanje sa zlostavljačem ili neki pokazatelj ljubavi.

Žrtve često zlostavljačevo ponašanje nastoje opravdati ali i vlastita ponašanja i ''pogreške'' koje zlostavljač navodi kao povod zlostavljanja. Smatraju kako će opravdavanjem vlastitog ponašanja postići promjenu zlostavljačevog ponašanja i prekinuti zlostavljanje. Međutim takvim ponašanjem zapravo zlostavljaču daju potvrdu da je postigao što je htio i da je preuzeo kontrolu nad žrtvom. Korisnije i učinkovitije je da se žrtva ne upušta u objašnjavanja i opravdavanja vlastitog ponašanja, ili da promijeni svoje reakcije i reagira na neočekivani način (npr. koristeći humor). Također žrtve vrlo često nastoje izbjeći bilo kakav potencijalni konflikt sa zlostavljačem. izbjegavaju upuštati se u ozbiljnije i dublje razgovore o poteškoćama u odnosu, već nastoje umiriti i smiriti zlostavljača kako bi pokušale izbjeći buduće nasilno ponašanje, što gotovo nikad ne uspije, a zlostavljanje se nastavi. Učinkovitije ponašanje je u vidu postavljanja granica u odnosu na zlostavljača, razgovor o vlastitim očekivanjima od zlostavljača ali i konfrontiranje s ponašanjem kojem je osoba izložena.

Ključni korak koji žrtva može napraviti je potražiti pomoć i podršku. Emocionalna podrška od bliskih ljudi na koje se žrtva može osloniti je vrlo važna, ali često nije dovoljna kako bi se žrtva u potpunosti oporavila. Moguće je da bliski ljudi pokazuju suosjećanje i razumijevanje ali ne znaju na koji bi način pomogle žrtvi. Ponekad žrtvama nije ugodno pričati svoje traumatično iskustvo voljenim osobama. Stoga je poželjno da se žrtva obrati stručnim osobama, koje će joj pomoći da razumije proživljeno iskustvo. Najvažnije od svega stručna osoba će žrtvi pomoći da osnaži sebe, ojača svoje samopoštovanje i samopouzdanje, usvoji nove obrasce ponašanja i povezivanja s drugim ljudima. Na taj način osnažena žrtva može preuzeti odgovornost za svoje ponašanje i svoj život i smanjiti rizik od ponovnog upuštanja u potencijalno rizične odnose.

Literatura:

https://www.scie.org.uk/safeguarding/adults/introduction/types-and-indicators-of-abuse

https://exploringyourmind.com/psychological-profile-abuser/

https://psychcentral.com/lib/why-do-we-love-an-abuser/