ANOREKSIJA: POREMEĆAJ HRANJENJA

Anoreksija spada u poremećaje uzimanja hrane. Prema MKB-10 za ovaj poremećaj je karakterističan namjeran gubitak tjelesne težine, pri čemu osoba sama izaziva i/ili održava smanjenu težinu. Dijagnostički kriteriji za postavljanje dijagnoze su sljedeći:

1. tjelesna težina je najmanje 15% ispod očekivane težine, odnosno BMI je ispod 17,5,
2. gubitak tjelesne težine je induciran izbjegavanjem hrane i strahom od debljanja,
3. izmjenjena predodžba o izgledu vlastitog tijela do psihotične razine,
4. raširen endokrini poremećaj koji uključuje os hipotalamus-hipofiza-gonade (amenoreja najmanje 3 mjeseca), a mogu postojati i povišene razine hormona rasta i kortizola; ako je početak prije puberteta, pubertet kasni ili je potpuno zaustavljen.

Postoje dva glavna oblika anoreksije: prejedajući/purgativni i restriktivni oblik. Prejedajući/purgativni oblik anoreksije je karakteriziran izgladnjivanjem nakon što osoba pojede nešto više hrane i zbog straha od debljanja namjerno povraća ili izazove čišćenje. Takvo ponašanje je uglavnom rezultat preplavljujućeg osjećaja krivnje nakon unosa hrane, kojeg kompenziraju povraćanjem, zlouporabom laksativa ili prekomjernim vježbanjem. Kod restriktivnog oblika pojedinci prekomjerno ograničavaju količinu konzumirane hrane, uzimajući minimalnu količinu koja je značajno ispod njihove potrebe, polagano se dovodeći do izgladnjivanja.

Procijenjeno je da 0,5 do 3,7% žena tijekom života pati od anoreksije. Stopa smrtnosti oboljelih od anoreksije je 0,56% godišnje, što je oko 12 puta više od godišnje stope smrtnosti, zbog svih uzroka smrti u žena u dobi od 15 do 24 godine. Najčešći uzroci smrti oboljelih od anoreksije su srčane komplikacije, samoubojstva i poremećaj ravnoteže elektrolita (1).

PREDISPONIRAJUĆI ČIMBENICI

Čimbenici koji pridonose razvoju anoreksije mogu se podijeliti u biološke, psihološke i socijalne čimbenike.

Biološki čimbenici 

U biološke čimbenike spadaju genetska predispozicija (istraživanja među članovima obitelji pokazala su da je učestalost anoreksije među sestrama 6 puta veća od najveće pojavnosti u općoj populaciji), dob (anoreksija se najčešće javlja u dobi od 10 do 25 godina, iako ljudi u bilo kojoj dobi mogu oboljeti, čak i djeca u dobi od 3-5 godina mogu pokazivati simptome anoreksije), spol (učestalost je deset puta veća kod žena nego kod muškaraca, kod žena se javlja u ranijoj životnoj dobi nego kod muškaraca) (2).

Psihološki čimbenici

Za neke ljude ograničavanje unosa hrane i kontrola kilograma može biti pokušaj kontroliranja područja iz života koji nije pod njihovom kontrolom, a slika tijela može biti pokušaj određivanja osjećaja vlastite vrijednosti. Osobe oboljele od anoreksije imaju nisko samopoštovanje, nezadovoljne su vlastitim izgledom, često su pretjerano ovisne o okolini, posebice obitelji te su emocionalno vulnerabilnije. Također ovakvo ponašanje može biti način izražavanja emocija i/ili iskustava koji su toj osobi možda previše kompleksni ili zastrašujući poput tuge, stresa ili tjeskobe. Anoreksija se često javlja u komorbiditetu s poremećajima raspoloženja (depresija) i anksioznim poremećajima (opsesivno kompulzivni poremećaj, fobije). Poseban značaj ima depresija, istraživanja pokazuju da 91% žena koje boluju od anoreksije boluju i od depresivnog poremećaja. Osim toga, presudnu ulogu za razvoj anoreksije ima odnos oboljele osobe s majkom. Majke djevojaka oboljelih od anoreksije iznimno su kontrolirajuće i imaju visoka očekivanja, očevi su s druge strane emocionalno distanciraniji.

Socijalni čimbenici

Primarni socijalni čimbenik je obitelj, jer se u njoj ostvaruju prvi procesi socijalizacije i prenošenje vrijednosti. Roditelji utječu na doživljaj tijela kod djece. Majčino ponašanje pokazalo se značajnim čimbenikom u nastanku anoreksije. Djevojčice čije su majke bile na dijeti ili su bile zaokupljene izgledom u većoj su mjeri razvijale nezdravo kontroliranje težine.

Važnu ulogu također imaju mediji i vršnjaci. Mediji prezentiraju premršave djevojke kao ideal ljepote. Vršnjaci imaju posebnu ulogu u razdoblju adolescencije kada je prisutna snažna potreba za pripadanjem i prihvaćanjem. Niska kvaliteta odnosa s vršnjacima (npr. ismijavanje zbog prekomjerne težine) može potaknuti promjenu u navikama hranjenja kod djevojaka. Nezadovoljstvu i želji za mršavosti mogu doprinijeti i razgovori vršnjaka o hrani i pozitivnim značajkama mršavosti.

DIJETA KAO RIZIK ZA RAZVOJ ANOREKSIJE

Vođenje dijete iz zdravstvenih razloga ili zbog umjerenog mršavljenja je poželjno ponašanje. Kada zdrava osoba provodi dijetu tada je njen cilj uspostavljanje kontrole nad svojom tjelesnom težinom, međutim anoreksične osobe kontrolom tjelesne težine nastoje na neadekvatan način uspostaviti kontrolu u barem jednom segmentu svog života, ili na taj način postići zadovoljstvo ili izgraditi samopoštovanje. Bitno je naglasiti da je svaki oblik provođenja dijete bitan čimbenik rizika koji uz gubitak kilograma može biti okidač kod predisponiranih osoba za razvoj nekog oblika poremećaja hranjenja. Stoga je potrebno obratiti pažnju na osobe koje iz bilo kojeg razloga provode dijetu kako bi im se na vrijeme ukazalo da su prešli granicu koja vodi prema anoreksiji ili pojavi nekih drugih psihičkih ili zdravstvenih problema.

ZNAKOVI I SIMPTOMI

Svjesnost o anoreksiji, njenim znakovima i simptomima može imati značajan učinak na trajanje i težinu bolesti. Traženje pomoći odmah nakon prvih znakova upozorenja značajno poboljšava ishod liječenja. Osoba koja boluje od anoreksije može pokazivati neke od sljedećih kombinacija upozoravajućih znakova (3).

Fizički znakovi:

• brzo mršavljenje ili česte promjene tjelesne težine,
• gubitak ili poremećen menstrualni ciklus kod žena i djevojaka, te smanjen libido kod muškaraca,
• nesvjestica ili vrtoglavica,
• osjećaj hladnoće većinu vremena, čak i kada je toplo vrijeme,
• osjećaj natečenosti, konstipacija ili razvoj intolerancije na hranu,
• osjećaj umora i poteškoće sa spavanjem,
• letargija i nedostatak energije,
• žućkasti ton i suha koža,
• pojava lanugo dlačica na licu i tijelu.

Psihološki znakovi:

• preokupiranost hranjenjem, hranom, oblikom tijela i težinom,
• osjećaj anksioznosti ili uznemirenosti u vrijeme obroka,
• intenzivan strah od dobivanja kilograma,
• nemogućnost održavanja normalne težine s obzirom na svoje godine i visinu,
• depresivnost i anksioznost,
• crno bijelo razmišljanje (o hrani kao dobroj ili lošoj),
• iskrivljena slika tijela do psihotične razine,
• smanjenje sposobnosti razmišljanja i poteškoće u koncentraciji,
• nisko samopoštovanje i perfekcionizam,
• povećana osjetljivost na komentare o hrani, težini, obliku tijela i vježbanju,
• ekstremno nezadovoljstvo oblikom tijela.

Ponašajni znakovi:

• držanje dijete,
• namjerna zlouporaba laksativa, pražnjenje crijeva i korištenje diuretika,
• ponavljajuće ili opsesivno ponašanje povezano s oblikovanjem tijela i održavanjem tjelesne težine,
• jedenje nasamo, odnosno izbjegavanje obroka s drugim ljudima,
• antisocijalno ponašanje,
• tajanstvenost oko hranjenja,
• kompulzivno ili prekomjerno vježbanje,
• radikalne promjene oko izbora hrane,
• opsesivni rituali oko pripreme hrane i jedenja,
• samoozljeđivanje, zlouporaba sredstava ovisnosti ili pokušaji suicida.

DUGOROČNE POSLJEDICE ANOREKSIJE

Osim trenutnih zdravstvenih problema anoreksija uzrokuje i dugoročne posljedice na organizmu oboljele osobe. Osobe koje boluju od anoreksije mogu biti privremeno neplodne, ali neplodnost može ostati i kao trajna posljedica. Istraživanja su također pokazala kako žene koje su bolovale od anoreksije imaju više poteškoća u održavanju trudnoće te njihova djeca imaju više zdravstvenih problema. Skeletni sustav je oštećen, posebno ukoliko se anoreksija pojavila u adolescenciji prije potpunog razvoja kosti. Gotovo 90% žena oboljelih od anoreksije doživi osteopeniju i 40% ih ima osteoporozu, ovi problemi s kostima su uglavnom trajni. U djece i adolescenata s anoreksijom rast je usporen zbog smanjenih razina hormona rasta. Dolazi i do oštećenja bubrežne funkcije koje je praćeno kroničnom dehidracijom i hipokalijemijom. Gotovo 80% osoba oboljelih od anoreksije ima neki zdravstveni problem s radom srca. U anoreksiji srčani mišić gladuje gubeći masu, što uz smanjenje srčanog protoka, porasta razine kolesterola i elektrolitskog disbalansa rezultira ozbiljnim poremećajima rada srca (4,5).

TRETMAN

Anoreksiju je vrlo teško liječiti jer pacijentice negiraju da su bolesne ili to prihvaćaju kao svoj izbor u kojem ne vide ništa loše. Pogrešno je osobu ''jednostavno prisiliti'' na hranu bez pružanja drugog oblika podrške. Liječenje uključuje farmakoterapiju, individualnu psihoterapiju i obiteljsko savjetovanje.

Moderna psihijatrija anoreksiju shvaća kao monosimptomatsku psihozu, te je osnova farmakoterapije antipsihotik nove generacije poput olanzapina ili risperidona. Od koristi će biti i primjena antidepresiva, te anksiolitika, pogotovo kada oboljela osoba počne dobivati kilograme i poveća se osjećaj napetosti i tjeskobe.

Kod psihoterapijskog tretmana su se kao najučinkovitiji izbor pokazale bihevioralno-kognitivna i psihodinamska psihoterapija. Osobe koje boluju od anoreksije teško uspostavljaju terapijski savez s psihoterapeutom, jer se boje bliskosti, mada imaju silnu potrebu za sigurnošću. Zbog iskustva u primarnoj obitelji, za njih bliskost znači podčinjenost, a to po svaku cijenu žele izbjeći. U proces liječenja nužno je uključiti cijelu obitelj, najbolje  u obiteljsku psihoterapiju, kako bi se liječenje što uspješnije provodilo i kako bi se smanjila mogućnost recidiva.

Oko 35% osoba liječenih od anoreksije doživi recidiv. Važno je što prije prepoznati simptome i potražiti stručnu pomoć. Ponekada su bolesnice toliko iscrpljene da je potrebno hospitalno liječenje. Kada je BMI ispod 13.5 osoba se hospitalizira na internom odjelu, te se nakon somatske stabilizacije prebacuju na odjel psihijatrije na daljnje liječenje.

Uspješan tretman i oporavak od anoreksije su mogući, no proces oporavka je dugotrajan, potreban je angažman oboljele osobe ali i cijele obitelji. Zato se poseban naglasak stavlja na što ranije prepoznavanje simptoma i traženje pomoći od stručnih osoba.

Literatura

1. Stasiow I. Anoreksija. Dostupno na URL adresi http://psihonet.net/anoreksija/ Datum pristupa informaciji 16.10.2017.
2. Poljak I. Anoreksija: poremećaj u prehrani.Dostupno na URL adresi: http://www.istrazime.com/zdravstvena-psihologija/anoreksija-poremecaj-u-prehrani/. Datum pristupa informaciji 16.10.2017.
3. National Eating Disorders Collaboration. Dostupno na URL adresi: http://www.nedc.com.au/files/Resources/anorexia%20nervosa%20fact%20sheet.pdf. Datum pristupa informaciji 16.10.2017.
4. Ekern J. How Dangerrous Are The Long Term Effects of Anorexia. Dostupno na URL adresi: https://www.eatingdisorderhope.com/information/anorexia/anorexia-effectkill-spirit-life-body Datum pristupa informaciji 23.10.2017.
5. Meczekalski B, Podfigurna-Stopa A, Katulski K. 2013. Long-term consequences of anorexia nervosa. Dostupno na URL adresi: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/23706279 Datum pristupa informaciji 23.10.2017.

Tekst "Anoreksija: poremećaj hranjenja" objavljen je u zavodskom Vjesniku br. 48. Više na linku https://www.zzjzdnz.hr/hr/publikacije/vjesnik