Alzheimerova bolest

Prema tradicionalnoj definiciji demencija (lat. de-bez, mens-um) je opće, uznapredovalo propadanje intelektualnih funkcija s kojim se često susreću u svakodnevnoj praksi neurolozi, neuropsihijatri, neuropsiholozi, ali i liječnici obiteljske medicine.
 

Alzheimerova bolest  je progresivna, neizlječiva te u zadnjim stadijima dovodi do potpune ovisnosti o drugima.
Uslijed propadanja moždanih stanica, bolesnici gube kognitivne sposobnosti. Naglašen je gubitak pamćenja, gubitak orijentacije u vremenu i prostoru, nemogućnost izvođenja svakodnevnih aktivnosti i radnji. Ovi bolesnici imaju izražen osjećaj bespomoćnosti i izgubljenosti. Briga o oboljelom od Alzheimera u potpunosti mijenja život čitave obitelji, skrbnika i zajednice te ih stavlja u vrlo težak položaj.
Uzrok bolesti je za sada nepoznat. Postoje brojne studije koje su pokušale povezati Alzheimerovu bolest s genetskim naslijeđem, unošenjem aluminija u organizam, uzimanjem estrogena i progesterona, ali niti jedna nije dokazala uzročno-posljedičnu vezu već samo eventualnu supojavnost. Genetska istraživanja ukazuju na beta-amiloid kao ključni patogenetski čimbenik u nastanku Alzheimerove bolesti.
Kao posljedica propadanja stanica mozga, u oboljelih dolazi do gubitka  fizičkih, mentalnih i  psihičkih funkcija ovisno koji dio moždanih struktura je pogođen bolešću.
Osim progresivnošću, bolest je obilježena ireverzibilnošću, demencijom i somatskim komplikacijama, a od osobe do osobe se razvija različitom brzinom i intenzitetom. Prosječno razdoblje njezina razvoja je osam do dvanaest godina (iako to može biti i tri, odnosno dvadeset godina). Razvoj bolesti dijeli se u tri osnovna stadija: rani, srednji i kasni. Granice između pojedinih stadija nisu oštre, kao što su i simptomi individualno vrlo različiti.

Na postojanje demencije upućuje pojava kognitivnih smetnji i otežanog obavljanja svakodnevnih obveza, a budući da bolesnik često nije svjestan svojih smetnji, podaci se trebaju prikupljati od članova obitelji ili skrbnika.
 

Simptomi koji upućuju na bolest su  gubitak pamćenja, naročito za nedavne događaje, zapuštanje vanjskog izgleda, poteškoće u učenju i zadržavanju novih informacija, poteškoće u vremenskoj i prostornoj orijentaciji, u izvršavanju složenijih zadataka, poremećaj sposobnosti prosuđivanja, poremećaj govora i ponašanja (depresija, iznenadni nastupi bijesa, agresija, besciljno lutanje....) 
Pojava jednog ili više simptoma je postupna, te u pravilu pokazuje napredovanje tijekom nekoliko mjeseci.

Karakter bolesti polako narušava svakodnevni život oboljelog, ali  jednako snažno utječe i na život obitelji ili skrbnika. Obzirom da ne postoji mogućnost izlječenja, ono što se svakako može poduzeti je rano prepoznavanje bolesti, odgoda uznapredovalih stadija bolesti te prilagodba svakodnevnog života. Kako bi se to ostvarilo, potrebna je dobra informiranost o tijeku bolesti, početnim simptomima kao i postojećim  mogućnostima skrbi, brige i usporavanja tijeka bolesti. Prije svega, svaka starija osoba mora biti educirana o ovom problemu. Jednako tako i osobe mlađih dobnih skupina koje žive, skrbe ili na bilo koji način brinu o svojim starijim članovima obitelji trebale bi  imati saznanja o ovoj bolesti, kako zbog članova svoje obitelji tako i zbog sebe samih. Dobra edukacija početak je i osnova rješavanja svakog problema.

Epidemiološki su utvrđeni mnogobrojni rizični čimbenici za nastanak bolesti, iako način njihovog utjecaja nije poznat.

  1. Dob je najznačajniji rizični činitelj (bolest se najčešće javlja u osoba između 65. i 85. godine života);

  2. Pozitivna obiteljska anamneza (naslijeđivanje oba e4 alela za apolipoprotein E);

  3. Ženski spol je češće podložan obolijevaju (iako prije 70. godine života češće obolijevaju muškarci). Za to je vjerojatno, djelomično odgovorna i činjenica da žene u prosjeku žive dulje od muškaraca;

  4. Trauma glave (jedna od brojnih pretpostavki je oštećenje mikrocirkulacije uslijed udarca ili čestih trauma glave, s ulaskom beta-amiloida putem krvi u mozak).


Kod svakog bolesnika u kojeg je postavljena sumnja na demenciju potrebno je učiniti kompjutorsku tomografiju mozga (CT) ili magnetsku rezonanciju (MR) kako bi se isključila moguća strukturalna oštećenja mozga (infarkt, neoplazma, hidrocefalus, subduralni hematom...) koja mogu uzrokovati demenciju.

U ovom trenutku, u Hrvatskoj ne postoji odgovarajuća registracija broja dijagnosticiranih bolesnika. Zapravo se može reći da registriranje bolesnika niti ne postoji, obzirom da ne postoje registri pri zavodima za javno zdravstvo, a time ni motivacija stručnjaka za precizno evidentiranje ove dijagnoze. Iz ovih razloga, Alzheimerova bolest vrlo često se krije pod drugim dijagnozama, najčešće demencijama. Osim toga, ponekad ostaje neprepoznata, a simptomi se pogrešno interpretiraju kao normalan proces starenja što je vrlo štetno za  oboljelu osobu, obitelj i društvo.

Socijalne i ekonomske posljedice Alzheimerove bolesti predstavlju izuzetan javno-zdravstveni, kako problem, tako i izazov u suvremenom svijetu. Naglasak treba dati usporavanju i zadržavanju bolesti u početnim stadijima, sprečavanju preuranjenog institucionaliziranja bolesnika (smještanjem oboljelih u zdravstveno-socijalne ustanove) te pomoći obiteljima.

Svjetski dan Alzheimerove boelsti obilježava se svake godine 21. rujna.

 

 

 

 

mr. Marija Mašanović, dr. med., spec. javnog zdravstva