Djeca su pasivni pušači

Dijete koje provede 1 sat u zadimljenoj prostoriji s nekoliko pušača ili u zatvorenom automobilu s jednim pušačem udahne toliko štetnih kemikalija kao kad pušač sam popuši 10 ili više cigareta.

Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da je blizu 700 milijuna djece ili skoro svako drugo dijete na svijetu, izloženo pasivnom pušenju odraslih. Svaki dan, tisuće i tisuće male djece nema drugi izbor, nego udisati duhanski dim: u obiteljskom domu, automobilu, na javnim mjestima, u kafićima i restoranima. Djeca ovise o odraslima, koji im trebaju omogućiti zrak bez duhanskog dima.

Samo 15% duhanskog dima udišu sami pušači. Ostalih 85% odlazi u zrak kao "dim iz druge ruke" ("second hand smoke"). Iz svake zapaljene cigarete u zrak odlazi duhanski dim iz dva izvora. Prvi izvor je tzv. glavna struja dima koju pušač udahne i opet izdahne. Drugi, mnogo opasniji izvor, je sporedna struja dima, koja odlazi direktno u zrak s vrha goruće cigarete. Dim iz druge ruke predstavlja kombinaciju glavne i sporedne struje dima i sadrži: dva puta više katrana, koji se taloži u plućima i dišnim putevima, i pet puta više ugljikovog monoksida, koji smanjuje količinu kisika u krvi.

Djeca pasivnim pušenjem, kao i pušači direktnim udisanjem, unose u organizam 4000 različitih kemijskih sastojaka duhanskog dima štetnih za zdravlje. Djeca su posebno osjetljiva skupina, jer se nalaze u razdoblju tjelesnog i emocionalnog rasta i razvoja.

Najvažniju ulogu u izloženosti djece pasivnom pušenju ima pušenje roditelja. Ono ima najveći utjecaj na dječju koncentraciju nikotina; više nego izlaganje duhanskom dimu izvan obiteljskog doma, posebno djece mlađe od 15 godina. Prestanak pušenja roditelja u kući i automobilu za vrijeme vožnje, značajno smanjuje izlaganje djeteta tom štetnom djelovanju. Međutim, ne smije se zaboraviti izlaganje djeteta pasivnom pušenju u domu prijatelja pušača, gostiju koji puše kao i izlaganje na javnim mjestima. Djeca čiji roditelji puše: kašlju i „sviraju“ u prsima češće nego druga djeca, imaju češće upale srednjeg uha (i uz povećanu sekreciju glavni je uzok gluhoće u male djece), dva puta češće oboljevaju od infekcija dišnih puteva kao što su bronhitis ili pneumonija (upala pluća), skloniji su razvoju astme i češćim i ozbiljnijim astmatičkim napadajima, imaju smanjeni kapacitet pluća, češće izostaju iz škole zbog bolesti (četiri puta češće u odnosu na djecu u čijim kućama se ne puši), imaju veći rizik razvoja raka pluća i srčanih tegoba.

Izlaganje duhanskom dimu prvih 18 mjeseci života povećava rizik oboljevanja dišnih puteva i do 60%. Pušenje roditelja je odgovorno za 20-40% upala srednjeg uha u njihove djece i za dvostruko češće astmatičke simptome prije pete godine života. Razna istraživanja pokazala su, da djeca koja žive u pušačkim obiteljima, imaju povećani rizik za nastanak meningitisa, oštećenja mentalnog zdravlja, razvoj autizma, niske vrijednosti vitamina C u organizmu.

Pasivno pušenje djece predstavlja ozbiljni javnozdravstveni i pedijatrijski problem. Pušenje roditelja oštećuje dječje krvne žile. Austrijski znanstvenici su u istraživanju, provedenom u djece u dobi 3.-15. godine, mjerili razinu jednog spoja u krvi i urinu djece, koji uzrokuje oštećenje stijenki krvnih žila. Utvrdili su da je razina tog štetnog spoja povećana za 50%, ako je jedan od roditelja redoviti pušač, a do 130%, ako su oba roditelja pušači, u odnosu na djecu koja nisu bila izložena pušenju roditelja. Takva endotelijalna i epitelijalna oštećenja stijenki krvnih žila podloga su za razvoj aterosklerotskih plakova i koronarne bolesti srca.

Promjene lipoproteina (masti) u krvi vidljive su i kod djece izložene pasivnom pušenju i kod mladih pušača. Djeca koja puše, u usporedbi s djecom koja ne puše, imaju više vrijednosti triglicerida i kolesterola i niske vrijednosti HDL kolesterola (tzv. zaštitnog kolesterola). Ovakve vrijednosti lipida u krvi u djece pušača i djece izložene pasivnom pušenju, stavljaju djecu u rizik stvaranja masnih (aterosklerotskih) naslaga na stijenkama krvnih žila. Znanstvenici su utvrdili vezu između izlaganja pasivnom pušenju i lezija na koronarnim (srčanim) arterijama i arteriolama u mladih, iznenada umrlih, osoba u dobi od 15-te do 35-te godine života.

Infekcije dišnih puteva su česte u dječjoj dobi, a rizik od tih oboljenja je veći u djece, čiji roditelji puše. Studije su pokazale, da su djeca s bronhiolitisom, prije druge godine života, bila 2,4 puta izloženija pasivnom pušenju, nego djeca bez upala donjih dišnih puteva. Također, djeca, čije su majke pušile najmanje jednu kutiju cigareta dnevno, imala su 2,8 puta veći rizik za upalna oboljenja donjih dišnih puteva.

Astma je vodeća kronična respiratorna bolest djece. Djeca u dobi od 0 do 5 godina, koja su bila izložena majčinom pušenju za vrijeme trudnoće, imaju 2,1 put veći rizik razvoja astme u odnosu na djecu čije majke nisu pušile. Istraživanja su pokazala porast pojavnosti astme u muške djece, čija su oba roditelja pušila, u odnosu na djecu čiji su roditelji bili nepušači. Pasivno pušenje u vrijeme djetinjstva stvara predispozicije u djeteta za razvoj kroničnih opstruktivnih dišnih bolesti i raka u odrasloj dobi. Nakon nekoliko godina izlaganja duhanskom dimu dijete ima dvostruko veći rizik razvoja raka pluća u odrasloj dobi u odnosu na dijete koje nije bilo izloženo.

Što se može učiniti kako bi zaštitili djecu od pasivnog pušenja?

Ne pušiti blizu djeteta, kada ga se hrani, kupa ili igra s njim. Ne pušiti u dječoj sobi. Ne ostavljati djecu na čuvanje osobama koje puše. Ne pušiti u vozilu. Ne pušiti kada su prisutna djeca. Obiteljski dom, vozilo, kao i sve ustanove gdje borave djeca trebaju postati mjesta bez duhanskog dima. Samo otvaranje prozora sobe ili automobila nije dovoljno kako bi zaštitili djecu od štetnog djelovanja pasivnog pušenja, jer opasne čestice duhanskog dima ostaju raspršene u zraku. Najbolja zaštita koju roditelj - pušač može pružiti svom djetetu je prestati pušiti.

Rezultati jednog engleskog istraživanja provedenog zadnja dva desetljeća prošlog stoljeća pokazali su značajan pad izloženosti djece pasivnom pušenju kao rezultat manjeg broja roditelja - pušača, smanjene izloženosti djece duhanskom dimu unutar doma i zabrane pušenja na javnim mjestima. S druge strane, djeca, čiji roditelji puše, i dalje su izložena štetnom djelovanju nikotina usprkos roditeljskom izbjegavanju pušenja u prisustvu djece. Potpuni prestanak pušenja preostaje kao jedina mogućnost ne samo za bolje zdravlje roditelja nego i njihove djece.

Djeca imaju pravo na čisti zrak bez duhanskog dima.

mr. Ankica Džono-Boban, dr. med., spec. javnog zdravstva