Majmunske boginje (Mpox)

Što su majmunske boginje?

Majmunske boginje (Monkeypox, Mpox) su rijetka virusna bolest koja je prvi put zabilježena 1958. godine među majmunima u laboratorijskim uvjetima, otkuda i dolazi njihov naziv. Iako su prvi slučajevi otkriveni kod majmuna, prirodni domaćini virusa su glodavci, dok majmuni i ljudi mogu poslužiti kao slučajni domaćini.

Uzročnik bolesti

Majmunske boginje uzrokuje virus iz roda Orthopoxvirus, istog roda kojem pripada i virus variola (uzročnik velikih boginja, koje su cijepljenjem iskorijenjene 1980. godine). Postoje dva soja virusa majmunskih boginja: srednjoafrički (grana I i podgrane Ia i Ib) i zapadnoafrički (grana II i podgrane IIa i IIb). Zapadnoafrički soj obično uzrokuje blažu kliničku sliku i ima nižu stopu smrtnosti u usporedbi sa srednjoafričkim sojem, koji može uzrokovati teže simptome i veći postotak smrtnosti.

Gdje se javljaju majmunske boginje?

Majmunske boginje kod ljudi prvi put su zabilježene 1970. godine u Demokratskoj Republici Kongo, nakon čega su se sporadično pojavljivale u nekoliko afričkih zemalja, najčešće u središnjoj i zapadnoj Africi.

Izvan Afrike prvi put su prijavljene 2003. godine, kada je nastala epidemija u SAD-u s 81 oboljelom osobom koje su imale bliske kontakte sa životinjama.

2022. godine, podgrana IIb proširila se iz Afrike po cijelom svijetu i uzrokovala preko 85.000 oboljelih i preko 100 umrlih u 110 zemalja, među kojima je bila i Hrvatska. Preko 90% oboljelih bili su muškarci koji imaju spolne odnose s muškarcima.

Afrički centar za sprečavanje i kontrolu bolesti objavio je u kolovozu 2024. godine da je najmanje 13 afričkih zemalja prijavilo 2 863 potvrđena slučaja boginja (sve grane zajedno) i 517 smrtnih slučajeva te proglasio izvanredno javnozdravstveno stanje. Nakon toga glavni direktor SZO-a proglasio je porast broja boginja u DR Kongu i drugim afričkim zemljama izvanrednim javnozdravstvenim događajem od međunarodnog značaja (PHEIC) te je spomenuo rizik od daljnjeg širenja nove grane te od pojavljivanja drugih grana virusa.

Kakve su regionalne razlike u pojavljivanju majmunskih boginja?

Većina novih slučajeva u 2024. godini dolazi iz afričkog kontinenta, posebno iz DR Kongo i susjednih zemalja, gdje je virus endemski, a glavni načini prijenosa uključuju kontakt s krvlju, tjelesnim tekućinama ili lezijama zaraženih životinja.

U Europi i ostalim dijelovima svijeta slučajevi bolesti su manje brojni u usporedbi s Afrikom, a uglavnom uključuje putnike ili osobe koje su došle u kontakt sa zaraženim pojedincima.

Kako se prenose majmunske boginje?

Majmunske boginje mogu se prenijeti s divljih životinja na ljude kroz kontakt s krvlju, tjelesnim tekućinama ili lezijama zaraženih životinja. Također se mogu prenijeti s čovjeka na čovjeka putem izravnog kontakta s kožnim lezijama, tjelesnim tekućinama ili kontaminiranim materijalima poput posteljine. Respiratorne kapljice mogu isto tako prenijeti virus, ali samo u bliskom i dugotrajnom kontaktu. Zbog toga su najčešće pogođeni članovi obitelji zaraženih osoba ili zdravstveni radnici koji pružaju skrb oboljelima.

Slika 1. Prijenos virusa majmunskih boginja (Izvor fotografije: https://www.frontiersin.org/)

Tko najčešće obolijeva?

Najčešće obolijevaju sljedeće skupine ljudi:

Tijekom globalnog izbijanja 2022. godine (podgrana IIb), najveći broj slučajeva mpoxa zabilježen je među MSM (muškarci koji imaju seksualne odnose s muškarcima). To je bilo povezano s bliskim fizičkim kontaktom i specifičnim mrežama širenja unutar ove populacije.
Ljudi s oslabljenim imunološkim sustavom, uključujući osobe koje žive s HIV-om, imaju povećan rizik od težih oblika bolesti i komplikacija.
Članovi obitelji i bliski kontakti: osobe koje žive u istom domaćinstvu s zaraženom osobom ili koje imaju blizak kontakt s njom su također izložene većem riziku od infekcije.
Zbog bliskog kontakta s pacijentima, zdravstveni radnici su izloženi većem riziku, posebno ako nisu adekvatno zaštićeni osobnom zaštitnom opremom.
Djeca: u nekim slučajevima, posebno u područjima gdje je virus endemičan poput određenih dijelova Afrike, djeca mogu biti značajna skupina pogođena mpoxom (nova podgrana Ia).
Stanovnici i putnici u pogođenim regijama: osobe koje žive ili putuju u područja s visokim brojem slučajeva, poput Demokratske Republike Kongo i susjednih zemalja, imaju veći rizik od infekcije.
Osobe koje su u kontaktu s divljim životinjama

Simptomi bolesti

Inkubacija majmunskih boginja obično traje od 5 do 21 dan, a najčešće 6-13 dana. Simptomi uključuju:

povišenu temperaturu,
glavobolju,
grlobolju,
bolove u mišićima i leđima,
oticanje limfnih čvorova (limfadenopatiju).

Nakon 1 do 3 dana od pojave povišene temperature, dolazi do osipa koji obično počinje na licu, a zatim se širi na ostatak tijela. Osip prolazi kroz nekoliko faza: od makula (ravne lezije) preko papula (uzdignute lezije), vezikula (mjehurići ispunjeni tekućinom), pustula (mjehurići ispunjeni gnojem) do kraste, koja na kraju otpadne. Bolest obično traje od 2 do 4 tjedna.

U oboljelih u neendemskim zemljama (npr. Europa) početni simptomi često izostaju ili im prvo prethodi osip koji je često atipičan – svega nekoliko lezija i/ili ograničen na genitalnu ili perianalnu regiju, a prisutne lezije mogu biti u različitim razvojnim stadijima, od makule, preko papule, vezikule i pustule do kruste .

Dijagnoza

Dijagnoza majmunskih boginja postavlja se na temelju kliničke slike, epidemiološke povezanosti i laboratorijskih testova. PCR testiranje uzoraka iz lezija kože je najsigurnija metoda za potvrdu infekcije.

Liječenje

Specifični antivirusni lijekovi za majmunske boginje ne postoje, ali simptomi se mogu ublažiti simptomatskim liječenjem. U težim slučajevima može biti potrebna hospitalizacija kako bi se pacijenti adekvatno liječili i spriječile komplikacije.

Cijepljenje protiv majmunskih boginja

Od 22. srpnja 2022. godine u EU-u je odobreno nereplicirajuće cjepivo protiv velikih boginja treće generacije Imvanex za zaštitu od majmunskih boginja u odraslih.

Imvanex se primjenjuje kao supkutana injekcija (0,5 ml), uz režim od dvije doze. Druga se doza daje najmanje 28 dana nakon prve kao primarno cijepljenje pojedincima koji prethodno nisu cijepljeni protiv velikih boginja, majmunskih boginja ili virusa vakcinije. Cjepivo ima uglavnom blage do umjerene nuspojave.

Koje su mjere prevencije tj. kako možemo spriječiti širenje majmunskih boginja?

Za sprječavanje širenja majmunskih boginja preporučuju se sljedeće mjere:

izbjegavati kontakt sa zaraženim osobama i životinjama,
izbjegavati rukovanje divljim životinjama, osobito glodavcima i primatima u područjima gdje su majmunske boginje endemske,
koristiti osobnu zaštitnu opremu prilikom brige za zaražene,
pridržavati se higijenskih mjera poput čestog pranja ruku sapunom i vodom.

Također, cijepljenje može biti preporučeno za osobe koje su bile u kontaktu s potvrđenim slučajevima ili koje su izložene većem riziku od zaraze.

Kako se zaštititi od majmunskih boginja na putovanju u zemlje centralne Afrike?

Izbjegavajte bliski kontakt s osobama koje su bolesne i pokazuju znakove i simptome mpoxa, uključujući one s kožnim ili genitalnim lezijama te bliski kontakt s nepoznatim osobama.
Izbjegavajte kontakt s divljim životinjama (živim ili mrtvim), kao što su mali sisavci, uključujući glodavce (štakore, vjeverice) i majmune.
Izbjegavajte kontakt s kontaminiranim materijalima koje su koristile bolesne osobe (poput odjeće, posteljine ili materijala korištenih u zdravstvenim ustanovama) ili koji su bili u kontaktu s divljim životinjama.
Izbjegavajte jesti ili pripremati meso divljih životinja (tzv. bushmeat) ili koristiti proizvode (kreme, losione, pudere) dobivene od divljih životinja.

Odmah potražite medicinsku pomoć ako razvijete novi, neobjašnjivi osip na koži (lezije na bilo kojem dijelu tijela) i izbjegavajte kontakt s drugima. Obavijestite svog liječnika ili zdravstvenog pružatelja usluga gdje ste putovali tijekom posljednjih 21 dana prije pojave simptoma. Ako ste bolesni i mogli biste imati mpox, pridržavajte se mjera izolacije i kontrole infekcija kod kuće i tijekom putovanja.

Ako priroda Vašeg putovanja, poslovno ili privatno uključuje bliski kontakt s nepoznatim osobama ili skrb o bolesnim osobama, primite dvije doze cjepiva Imvanex s razmakom od najmanje 28 dana. Ako ste u riziku od mpoxa i primili ste samo jednu dozu, primite drugu dozu što je prije moguće.

Kako mogu zaštititi sebe i druge od majmunskih boginja (mpoxa)?

Ako se virus širi u vašem području ili zajednici, otvoreno razgovarajte s onima s kojima ste u bliskom kontaktu o bilo kakvim simptomima koje vi ili oni mogu imati. Izbjegavajte bliski kontakt s bilo kim tko ima mpox, uključujući seksualni kontakt. Često perite ruke sapunom i vodom ili koristite dezinfekcijsko sredstvo na bazi alkohola.

Ako mislite da možda imate mpox, zaštitite druge tako što ćete potražiti savjet liječnika i izolirati se dok ne budete procijenjeni i testirani. Ako imate mpox, trebali biste se izolirati od drugih dok sve vaše lezije ne budu prekrivene krastama, krastice ne otpadnu i ne stvori se novi sloj kože ispod. Time ćete spriječiti prijenos virusa na druge. Slijedite upute lokalnih zdravstvenih vlasti o izolaciji kod kuće ili u zdravstvenoj ustanovi. Ako imate seksualne odnose, koristite kondome kao mjeru opreza tijekom 12 tjedana (oko 3 mjeseca) nakon što ozdravite.

Mato Lakić, epidemiolog i zdr. ekolog

Literatura:

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO). https://www.who.int/news-room/fact-sheets/detail/monkeypox
Centers for Disease Control and Prevention (CDC) - https://www.cdc.gov/poxvirus/monkeypox/index.html
European Centre for Disease Prevention and Control (ECDC) - https://www.ecdc.europa.eu/en/monkeypox
Hrvatski zavod za javno zdravstvo (HZJZ) - HZJZ: Majmunske boginje