Hepatitis A (Zarazna žutica)

Što je hepatitis A?

Hepatitis A je visoko zarazna, upalna bolest jetre čiji je uzročnik virus hepatitisa A (HAV). HAV spada u RNA viruse.

Koji su simptomi hepatitisa A i koliko je opasan?

Zaražene osobe najčešće nemaju simptoma ili su ti simptomi blagi, posebice kod djece mlađe od 5 godina. Kod odraslih bolest obično započinje naglo s povišenom temperaturom, umorom i nelagodom u trbuhu uz žuticu (žutilo kože i vidljivih sluznica) kao dominantan simptom. Također se mogu javiti i stolica svijetle boje, mokraća boje tamnog piva, proljev i mučnina. Simpotomi mogu biti prisutni od 1 do 2 tjedna pa i do nekoliko mjeseci. U 15% slučajeva može se produljiti i na godinu dana. Nisu opisane kronične infekcije, a nakon preboljenja razvija se doživotna imunost. Smrtnost je niska (do 0,3%), ali može biti do 2% kod osoba starijih od 50 godina ili onih s postojećom kroničnom bolesti jetre. Smrt uglavnom nastaje kod tzv. fulminantnog akutnog oblika.

Kolika je inkubacija?

Prosječna inkubacija hepatitisa A je oko mjesec dana, a može varirati od 2 do 7 tjedana.

Kako se prenosi hepatitis A?

Virus hepatitisa A se nalazi u stolici zaražene osobe i odatle se lako može širiti na druge ljude tzv. fekalno-oralnim putem. Znači, širi se zagađenom hranom ili vodom, prljavim rukama unutar kućanstava, škola, dječjih vrtića, domova te spolnim kontaktom (oralno-analni spolni odnos).

Koji su rizični čimbenici koji olakšavaju širenje bolesti?

Rizični čimbenici povezani sa širenjem bolesti su: korištenje kontaminiranih krvnih pripravaka, osobe koje uzimaju droge, muškarci koji imaju spolne odnose s muškarcima, putnici u zemlje s visokom incidencijom hepatitisa A te beskućnici. Uobičajenim kontaktom među ljudima se u pravilu ne prenosi.

Koliko dugo je zaražena osoba zarazna?

Čovjek je najzarazniji u drugoj polovici inkubacije, dakle dok još nema nikakvih simptoma, a u većini slučajeva prestaje biti zarazan nakon tjedan dana od pojave žutice.

Koliko je virus hepatitisa A otporan u vanjskoj sredini?

Ovaj virus je vrlo otporan u okolišu i može preživjeti mjesecima izvan ljudskog tijela. Kuhanje vrlo rizične hrane (npr. kamenice i druge školjke) na barem 85 °C četiri minute ubija virus, kao i 90 sekundi vrenja (100 °C) . Virus je otporan na zamrzavanje i zakiseljavanje hrane.

Kako se dijagnosticira hepatitis A?

Kako zaražena osoba može biti bez simptoma, u dijagnostici hepatitisa A pomaže nalaz znatno povišenih vrijednosti jetrenog enzima ALT (alanin aminotransferaza), posebice ako ima rizični kontakt. No, jedina potvrda dijagnoze je dokaz specifičnih IgM protutijela (anti-HAV IgM) usmjerenih protiv virusa hepatitisa A. Ona se javljaju unutar 5-10 dana od početka izloženosti virusu, a mogu biti prisutna i nekoliko mjeseci nakon preboljele bolesti, pa i dulje.

Liječenje

Liječenje je simptomatsko, ne postoji specifičan lijek protiv hepatitisa A. Bolest uglavnom prolazi sponatano, no oporavak može potrajati i mjesecima. Važno je ne uzimati nepotrebne lijekove, odmarati se, piti dovoljno tekućine i jesti laganiju hranu.

Pojavljivanje hepatitisa A

Hepatitis A može se javiti sporadično ili u obliku epidemije. Najveća opisana epidemija bila je u Šangaju 1988. g. kad je zaraženo gotovo 300.000 ljudi, a glavni put prijenosa je bio putem sirovih školjki. U Hrvatskoj je u prošlosti hepatitis A bio rasprostranjen, tako da ga je većina starijih osoba preboljela dok su bili djeca. Danas se epidemijski javlja među djecom u siromašnijim zemljama. U DNŽ se u posljednjih 20 godina bilježi od nula do dva oboljela godišnje, dok se u RH bilježi ispod 50 godišnje, osim 2018. g. kad ih je zabilježeno 97. Posljednjih godina se na razini EU pojavio povećani broj zaraženih hepatitisom A među muškarcima koji imaju spolne odnose s muškarcima.

Prevencija

Osim cijepljenja protiv hepatitisa A, koje je najvažnija mjera prevencije, ostale mjere su osiguranje i provedba higijenskih sanitarnih mjera te edukacija o osobnim higijenskim mjerama zaštite, osobito higijeni ruku. Savjetuje se odgovorno spolno ponašanje, osobito izbjegavanje oralno-analnog spolnog odnosa odnosno korištenje odgovarajuće zaštite da se smanji fekalno-oralna izloženost.

Cjepivo se prima u dvije doze intramuskularnim putem. Nakon prve doze, druga doza cjepiva se daje najmanje za šest mjeseci, a važno je naglasiti kako su obje doze potrebne za dostizanje pune zaštite koja može trajati i više od dvadeset godina u odraslih osoba. Cijepljenje se redovito savjetuje i putnicima u zemlje u kojima je bolest endemska.

Za izložene kontakte preporučuje se postekspozicijska zaštita cijepljenjem i primjenom imunoglobulina.

LITERATURA: