Visceralna leishmanijaza (Kala-azar)

Postoje dva osnovna oblika leishmanijaze (lišmanijaze), kožni i visceralni. Visceralni oblik ili kala-azar je infektivna bolest, koja je karakterizirana nepravilnom ponavljajućom vrućicom, povećanjem jetre i slezene, anemijom i sivožutom kožom.

Što je lišmanijaza?

Lišmanijaza je bolest pasa, sitnih glodavaca, čagalja i ljudi (zoonoza), čiji su uzročnici protozoi iz roda Leishmania (kod nas je to Leishmania infantum).

Kako se prenosi?

Ovu bolest ubodom u kožu prenosi insekt phlebotomus (nevid ili papatač). Nevidi su sitniji od komaraca i teže se uočavaju.

Kolika je inkubacija lišmanijaze?

Inkubacija je često duga, a može trajati od 10 dana do 2 godine (najčešće 2-4 mjeseca).  

Koje su epidemiološke karakteristike?

Flebotomi žive u toplim i vlažnim krajevima. Endemska žarišta u svijetu su Kina, Indija, Mediteran (Italija, Grčka, Španolska), Sudan, Kenija i Južna Amerika. Najčešće su izloženi ljudi u seoskim područjima i sirotinjskim četvrtima gradova. Bolest najviše pogađa djecu, lovce, vlasnike pasa, veterinare, lovočuvare itd. Kod nas je najrizičnija divlja životinja čagalj. Kad se ispita njegov životni prostor, on se poklapa s rasprostranjenošću kala-azara u našem priobalju u srednjoj i južnoj Dalmaciji (Konavle, poluotok Pelješac i Korčula). Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji procjenjuje se da je oko 350 milijuna ljudi u 88 zemalja diljem svijeta ugroženo. Godišnje se zarazi 12 milijuna ljudi od kojih 2 milijuna oboli. U Hrvatskoj se godišnje prosječno registrira 1 oboljeli i to najčešće iz Dubrovačko-neretvanske županije. Osim čaglja, uzročnici obitavaju i u psima, glodavcima i lisicama. Kod pasa bolest je kronična. Manifestira sa depilacijom oko očiju, otpadanjem dlake, čirevima po koži, temperaturom i mršavljenjem. Put prijenosa su flebotomi, i to samo ženke koje se lako zaraze na oboljelim životinjama, a koje se hrane 3-4 puta u životu. Odrasle jedinke flebotoma žive samo mjesec dana. Najaktivniji su tijekom srpnja i kolovoza i to samo noću, lete na manjoj udaljenosti od mjesta življenja, osim kad puše vjetar koji ih nosi dalje.

Koji su simptomi kala-azara?

Kala-azar se javlja s napadima groznice u nepravilnim razmacima, glavoboljom, slabošću, te povećanom slezenom i jetrom. Pacijent slabi, a neliječena bolest često završava smrću. Bolest se dijeli na subakutnu bolest koja traje do godinu dana i kroničnu koja traje 2-3 godine. Imunitet nakon preboljene bolesti traje dugo. U terapiji se koristi amfotericin B.    

Koja je prevencija bolesti?

Prevencija se provodi nadzorom nad psima, isušivanjem lokava koje su ostale nakon građevinskih radova, ispražnjavanjem starih odbačenih posuda i lokava u blizini kuća ili u polju, koje služe za skupljanje kišnice te provođenjem preventivne sustavne dezinsekcije. Temeljna epidemiološka načela su provođenje mjera dezinsekcije do smanjenja populacije nevida na prihvatljivi minimum i liječenje zaraženih pasa od strane veterinara.

Katica Šarac, dr. med. spec. epidemiologije