Moderna tehnologija mijenja rad mozga
Mozak je organ koji se funkcionalno razvija i mijenja s dobi. Pod utjecajem određenih iskustava i podražaja iz okoline, mijenja se složena mreža živčanih stanica u dijelovima mozga, pa osim funkcionalnih dolazi i do promjena u samom obliku mozga.
Naime, svakodnevno izlaganje digitalnoj tehnologiji stimulira promjene u mozgu na način da se postupno stvaraju i jačaju novi neuronski putovi, dok istovremeno stari putovi slabe. U doba interneta ljudski mozak obrađuje i skladišti „poplave“ informacija brže nego ikada prije, a naši mozgovi se prilagođavaju zahtjevima današnjice te su u stanju istovremeno obavljati više zadataka (u isto vrijeme obrađuju sve više različitih informacija). Brojna istraživanja pokazuju da je provođenje određene količine vremena za kompjuterom korisno za odrasle osobe, budući dovodi do povećanja sposobnosti rada s informacijama, a također spriječava kognitivno propadanje u starijoj dobi (smanjuje vjerojatnost Alzheimerove bolesti i demencije).
Ali što se događa i kakve su posljedice na mozak djece i mladih? Činjenica je da današnji mladi imaju značajno drugačiju mrežu živčanih veza i putova u mozgu u odnosu na generacije koje su u digitalno doba ušle kao odrasli ljudi. Naime, osnovne živčane veze i putovi odraslih pojedinaca nastali su u vrijeme kada se većina informacija i komunikacije odvijala i razmjenjivala izravnim socijalnim kontaktom. Osnovne živčane veze i putovi mladih osoba, formirale su se u tehnološkoj eri karakteriziranoj smanjenjem direktnih socijalnih kontakata i povećanjem broja dostupnih i obrađivanih informacija. Da bi odgovorio na zahtjeve današnjeg načina života i potrebe za brzom obradom informacija, mozak djece se morao prilagoditi. Formirao je drugačije živčane veze i putove i drugačije radi u odnosu na način kako radi mozak starijih generacija.
Današnje generacije djece u odnosu na generacije djece prije 50 godina, imaju razvijenije vizualne sposobnosti. Kao posljedica iskustava sa sve složenijim vizualnim podražajima u mogućnosti su vidjeti i obraditi informacije brže. Velika količina informacija koju obrađuju, zbog smanjene pažnje, pohranjuje se u pamćenje manje kvalitetno. Psiholozi naglašavaju utjecaj današnje informatologije na preopterećenje mozga mladih osoba jer internet drži mozak aktivnim 24 sata, što može imati neke štetne posljedice na njihove živote. Nekoliko istraživanja je ukazalo na veću vjerojatnost razvijanja poremećaja raspoloženja (depresije, anksioznosti i sl.) kod osoba koje prekomjerno koriste Internet. „Bombardiranje“ informacijama kao posljedicu ima slabiji san, smanjenu koncentraciju i slabljenje imunološkog sustava, razvija potrebu za većom količinom podražaja iz okoline i potrebu za traženjem uzbuđenja. Osim što se događaju individualne promjene pod utjecajem tehnološkog razvoja, promijenili su se i društveni odnosi. Danas mladi najčešće i najradije komuniciraju sa svojim prijateljima putem mobilnih telefona i internetske društvene mreže. Učestalost ovih oblika ponašanja nadmašila je sve oblike komunikacije, uključujući i „razgovor u četiri oka“.
Kako bi se spriječile i/ili umanjile negativne posljedice suvremene tehnologije roditelji bi trebali biti model svojoj djeci i sami njegovati pozitivne i ugodne socijalne odnose i navike čitanja te na taj način poticati znatiželju za ista ponašanja kod djece. Čitajte im priče pred spavanje dok su mala, razgovarajte o pročitanom. Ako gledate televiziju razgovarajte o sadržaju koji ste gledali. Ograničite sadržaje koje može gledati. Postavite granice provedenog vremena uz televiziju, kompjutor i na internetu i potičite dijete na aktivnosti na otvorenom, sport i timske igre s prijateljima. Rekreirajte se zajedno.
Potrebno je prihvatiti novi napredak i prilagoditi se tehnološkim promjenama jer ćemo na taj način i sami napredovati. No isto tako, potrebno je naglasiti da se krivnja za negativne posljedice upotrebe suvremene tehnologije ne može staviti na samu tehnologiju. Mi (njeni korisnici) igramo veliku ulogu u načinu njenog korištenja (a u nekim slučajevima i zloporabe) i na nama je da postavimo razumne granice za njenu upotrebu.
Janja Teglović, mag. psihologije
