Važnost samopoštovanja u psihosocijalnoj prilagodbi slijepih i slabovidnih osoba

Povodom Međunarodnog dana žena, u Uduzi slijepih i slabovidnih osoba Dubrovnik djelatnica Odjela za mentalno zdravlje u Službi za promicanje zdravlja Zavoda za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske župnije održala je interaktivnu radionicu „Važnost samopoštovanja u psihosocijalnoj prilagodbi slijepih i slabovidnih osoba“.

Važan aspekt psihosocijalne prilagodbe slijepih i slabovidnih osoba je razvoj pozitivne slike o sebi koja predstavlja niz stavova koje pojedinac ima o sebi, a koji mu pomažu oblikovati identitet i jačaju samopoštovanje. Slika o sebi uvjetuje naša očekivanja i motivira naše ponašanje u osobnom, profesionalnom i socijalnom životu. Pozitivan pojam o sebi uobičajeno je povezan sa sposobnošću suočavanja i prevladavanja posljedica invaliditeta. Daje pojedincu pozitivan pogled na život, zadovoljstvo i utječe na njegov angažman.

S obzirom na to da je vid dominantno ljudsko osjetilo putem kojega primamo većinu informacija, nažalost slijepe i slabovidne osobe zakinute su za određena iskustva i doživljaje u odnosu na osobe koje vide. Oštećenje vida predstavlja gubitak za pojedinca koji se mora prilagoditi na nove i različite okolnosti. Sama prilagodba na gubitak ili oštećenje vida, pogotovo ako se oštećenje dogodi u kasnijoj dobi, može biti posebno teška.

Međutim, samo oštećenje vida ne mijenja osobnost čovjeka, već mijenja način kako osoba doživljava i vidi samu sebe. Kada pojedinac prihvati oštećenje kao dio sebe, spreman je dalje uspješno nastaviti sa svojim životom, postavljati ciljeve i planove za budućnost, uključiti se u društvo. Dobro prilagođene osobe imaju visoko samopoštovanje, zadovoljne su i vole same sebe.

Martina Jerinić Njirić, prof. pedagogije