Dvostruki vodoopskrbni sustavi u kućanstvu

Velike vrućine i dugotrajna suša mogu stvoriti probleme u opskrbi vodom za piće. Sve češće čujemo kako se za neke dijelove Hrvatske zbog nepovoljnih hidroloških prilika kao i smanjene izdašnosti izvora vode za piće uvode čak i redukcije I. stupnja kojima se zabranjuje zalijevanje javnih zelenih površina, pranje automobila, ulica, dvorišta i sl. Na sreću u Dubrovačko-neretvanskoj županiji se još ne srećemo s takvim poteškoćama, iako s povećanjem potrošnje vode tijekom ljetnih mjeseci u nekim dijelovima županije dolazi do pada tlaka vode u vodoopskrbnim sustavima. Tome je razlog nedostatak ili nedovoljan kapacitet vodoopskrbnih objekata (vodosprema, prepumpnih stanica, potkapacitirani magistralni cijevovodi itd).

U nekim mjestima, kuće i zgrade često imaju dvostruke načine vodoopskrbe tako što pored vode iz javnog vodovoda imaju i druge izvore vode (kišnica, razne bušotine, rijeke i sl.). Tako imamo slučajeve da jedno kućanstvo ima dva sustava vodovodnih instalacija koja su često na nekim mjestima i povezana. Drugi izvori  „nepitke“ vode obično služe da bi se smanjilo korištenje vode iz javnog vodovoda za potrebe za koje nije nužno koristiti zdravstveno ispravnu vodu za piće (npr. za navodnjavanje zelenih površina, pranje automobila i sl.). Sustav cijevi koji dovodi „nepitku“ vodu treba biti potpuno odvojen od sustava cijevi za vodu za piće tako da u niti jednom trenutku ne dođe do miješanja „nepitke“ vode s vodom za piće iz javnog vodovoda. Korištenje svakog alternativnog izvora vode treba pohvaliti, ali i upozoriti na moguće opasnosti. Nepažljivo i nestručno korištenje takve vode može ugroziti zdravstvenu ispravnost vode za piće iz javnog vodovoda te zdravlje potrošača. To se najčešće susreće kod slučajnog miješanja pitke vode iz vodovoda i „nepitke“ vode iz drugih izvora.

Pri korištenju dvostrukih vodoopskrbnih sustava treba poštovati slijedeća pravila:

  1. U kućne instalacije puštati isključivo vodu iz javnog vodovoda, a vodu iz sustava „nepitke“ vode koristiti samo za npr. zalijevanje, pranje automobila i sl.

  2. Kišnica se može koristiti i za piće ako se gustjerne održavaju, a voda u njima redovno dezinficira.

  3. Spriječiti bilo kakvo povezivanje ta dva vodoopskrbna sustava tako da se postave odvojeni sustavi cijevi s posebno obilježenim slavinama za npr. pranje automobila i zalijevanje - označiti oba sustava kako bi se osiguralo da ne dođe do zamjene vode za piće s vodom za druge potrebe.

  4. Instalaciju sustava „nepitke“ vode povjeriti samo kvalificiranim vodoinstalaterima koji će osigurati da voda iz sustava „nepitke“ vode ne dođe u kontakt sa sustavom vode za piće.

  5. Priključak vode iz javnog vodovoda treba biti opremljen nepovratnim ventilom kako bi se spriječio povratni tok iz internih (kućnih) instalacija u sustav javne vodoopskrbe (mrežu).

Što je to povratni tok i koji su njegovi rizici na zdravlje ljudi?

Do povratnog toka dolazi kada tlak vode u sustavu internih vodovodnih instalacija postane veći od tlaka vode u sustavu javne vodoopskrbe (mreži). U slučaju da je u tom trenutku voda u internim vodovodnim instalacijama zdravstveno neispravna, zbog postojanja veze između „nepitke“ i pitke vode, kao takva ulazi u javnu vodoopskrbnu mrežu. Tako se onečišćenje vode od jednog potrošača može proširiti na cijelu ulicu, a i šire. Povrat vode iz internih vodovodnih instalacija u sustav javne vodoopskrbe posebno je rizičan i potencijalno opasan te može imati negativne posljedice na zdravlje ljudi. Kako bi se spriječilo moguće onečišćenje vode uslijed povratnog toka i time maksimalno osigurala isporuka zdravstveno ispravne vode za piće, prilikom ugradnje priključka vode iz javnog vodovoda uz vodomjer se ugrađuje i uređaj (nepovratni ventil) za zaštitu od onečišćenja zbog povratnog toka. Ugradnja nepovratnog ventila je zakonska obveza svakog komunalnog društva (vododistributera).

 

Marija Jadrušić, dipl. ing. medicinske biokemije