Patološko kockanje

Patološko kockanje spada u poremećaj navika i nagona, što znači da ga karakteriziraju ponovljene epizode kockanja prije kojih osoba osjeća rastuću napetost i uzbuđenje, užitak za vrijeme samog čina, a nakon kockanja može se,  ali ne mora javiti žaljenje i krivnja. Igrač nije u mogućnosti kontrolirati poriv za kockanjem mada izvođenjem tog čina čini štetu sebi i drugima.

Za ovaj poremećaj koristi se i naziv ovisnost o kockanju, mada za razliku od ostalih oblika ovisnosti, u ovom poremećaju nema unošenja sredstva ovisnosti izvana. Ostale značajke su iste: žudnja, gubitak kontrole, tolerancija, apstinencijske smetnje, recidivirajući tijek bolesti, stigma, način liječenja.

Naravno da sve osobe koje igraju igre na sreću nisu patološki kockari. Gdje je granica, kada prestaje zabava i nastaje poremećaj?

O poremećaju govorimo kada osoba:

1. većinu vremena provodi zaokupljena kockanjem bilo da kocka ili prepričava događaje vezano za kockanje, planira kako doći do novca, mašta o uspjehu,
2. zanemaruje sve ostale oblika zadovoljstva,
3. treba sve veće i veće uloge da bi postigla isti stupanj uzbuđenja i zadovoljstva,
4. opetovano ulaže napore da prestane kockati, ali bez uspjeha,
5. pri pokušaju prestanka osjeća nemir, razdražljivost, loše raspoloženje, nesanicu
6. počinje posuđivati novac, a zatim činiti nezakonita djela poput pronevjere, krivotvorenja i slično,
7. nastavlja takovo ponašanje uprkos štetnim posljedicama.

Liječenje nije po klasičnom medicinskom nego po javnozdravstvenom modelu. Najbolji rezultati se postižu kombiniranjem socioterapije, psihoterapije i lijekova.

Od lijekova se koriste antidepresivi jer se depresija javlja u 70% patoloških kockara, zatim anksiolitici, skupina lijekova koji smanjuju napetost, tjeskobu, strepnju i strah, te stabilizatori raspoloženja koji djeluju na impulzivnost.

Psihoterapija se provodi kao individualna i obiteljska. Najbolji rezultati se postižu primjenom bihevioralno-kognitivne psihoterapije. Bihevioralna teorija o nastanku poremećaja polazi od toga da je svako ponašanje naučeno pa tako i patološko ponašanje i da je moguće usvojiti obrasce ponašanja koji su socijalno prihvatljiviji i korisniji za samu osobu. Kognitivna teorija polazi od negativnih automatskih misli i disfunkcionalnih vjerovanja kao što je npr. „Ja sam dobitnik“ ili „Kockanje će sve srediti“ i kroz kognitivne psihoterapijske tehnike ispravlja iskrivljenja u mišljenju.

Socioterapija koristi blagotvorno djelovanje grupe u terapijske svrhe. Najvažnije što osoba dobije u socioterapijskoj grupi je osjećaj pripadnosti i razumijevanja, zatim buđenje nade da je moguć izlaz, zrcaljenje - slušajući priče drugih vidi se kao u ogledalu, demaskiraju se neprihvatljivi stilovi ponašanja i usvajaju prihvatljivi, lakše se otkrivaju potisnuti osjećaji koji se onda prorađuju na individualnoj psihoterapiji.

Cilj liječenja je ne samo prestanak kockanja već potpuna rehabilitacija osobe, što je dugotrajan i kompleksan proces koji uključuje cijeli tim stručnih osoba. Zbog toga je, kao i kod svih ostalih bolesti ovisnosti, naglasak na prevenciji poremećaja.

Pomoć za problem patološkog kockanja potražite u Odjelu za mentalno zdravlje Zavoda za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije. Svoj termin možete zakazati na tel. 341-082, u vremenu:

PON: 14:00 – 20:00 h, UTO-PET: 08:00 – 14:00 h.

U Odjel za mentalno zdravlje možete doći na pregled bez uputnice svog liječnika obiteljske medicine.

Samoprocjenski upitnik za patološko kockanje

Irena Primorac-Bošnjak, dr. med. spec. psihijatrije