Ostarimo i ostanimo u Dubrovačkom primorju

Ostarimo i ostanimo u Dubrovačkom primorju

Zbog udjela 65 godišnjaka od 15,62 % Hrvatsko pučanstvo kao "vrlo staro pučanstvo"spada u četvrtu grupu država svijeta po klasifikaciji UN-a (United Nations: World Population Ageing 1950-2050: Department of Economic and Social Affairs, Population Division. United Nations Publication, New York; 2002.). Demografska očekivanja usmjerena su daljnjem ubrzanom procesu starenja našeg pučanstva i pratećim društvenim posljedicama.

Pilot-istraživanje "Mogućnost unaprijeđenja kvalitete života starih samih osoba u Dubrovačkom primorju" započeo je kao logičan slijed kvalitativne analize zdravstvenih problema u našoj Županiji, koja je provedena 2002. godine, a proveo ju je Županijski tim za rukovođenje i upravljanje za zdravlje u sklopu projekta Zdrave županije. Temeljem te analize među pet prioriteta, na visoko drugo mjesto izašao je problem pomoći i njege u kući što je i definirano u dokumentu "Strateški okvir za zdravlje".

Općina Dubrovačko primorje ustrojena je 1997. god. i druga je po veličini općina u Dubrovačko-neretvanskoj županiji.



Iz povijesti Dubrovačkog primorja znamo da se, u doba Dubrovačke Republike, kao zemljopisno-upravna jedinica, zvalo Primorje ili Terre Nove.

Prostiralo se od Osojnika povrh Rijeke dubrovačke, pa na zapad preko Orašca, Trstenog, Slanog do Imotice kod Neuma. Morskom obalom proteže se od Poljica kod Orašca do stonske Prevlake preko crkve sv.Pavla na Međugorje, koje pripada Râtu (Pelješcu), do malostonskog zaljeva, pa odatle sjeverozapadnom obalom do granice Neuma. Kopnena međa je išla smjerom granice Hrvatske prema Bosni i Hercegovini u dužini oko 50 km, tvoreći obalni pojas od 2 do 10 km, površine od 277,35 km². Primorje je činilo četvrtinu teritorija Dubrovačke republike (izvor podataka: J.Lučić, Prošlost Dubrovačkog primorja do dolaska u Dubrovačku republiku, god. 1399. Zbornik Dubrovačkog primorja i otoka, sv. I, 1986).

Među stanovništvom se uobičajila povijesna podjela područja kojom su obuhvaćena i neka naselja današnje općine Ston:

Gornja sela: Riđica, Mravinjac, Mrčevo, Kliševo, Gromača i Osojnik

Primorska sela: Zaton, Doli, čonta-Doli, Smokvina, Banići, Kručica, Slađenovići, Grgurići, Slano, Brsečine, Trsteno i Orašac.

Slansko primorje: Trnova, Mravinca, Podgora, Čepikuće, Kotezi, Lisac, Podimoč, Točionik i Trnovica.

Stonsko primorje: Imotica, Štedrica, Topolo, Stupa, Ošlje, Smokovljani i Visočani.

Međutim, općina Dubrovačko primorje je danas u svojoj veličini puno manja nego nekada. Njeno današnje ustrojstvo ustanovljeno je prema čl. 24 NN, br. 10/97. i uključuje 20 naselja sa sveukupno vrlo malim brojem stanovnika:

Majkovi, Slano, Kručica, Banići, Doli, Trnova, Mravinca, Podgora, Čepikuće, Točionik, Lisac, Podimoč, Trnovica, Visočani, Smokovljani, Ošlje, Stupa, Topolo, Imotica i Štedrica.

 Marija Mašanović, dr.med.



Stari Dubrovačkog primorja

SLIKA ZDRAVLJA STARIJIH U PRIMORJU

Starija populacija ima specifične zdravstvene potrebe (pobolijevanje od kroničnih nezaraznih bolesti, smanjena pokretljivost, demencija, poremećaji kognitivnih funkcija, itd.).

Prema popisu stanovništva iz 2001. godine u Dubrovačkom primorju je živjelo ukupno 2216 stanovnika, od čega je udio stanovnika starijih od 65 godina iznosio 25,7% (u Županiji taj udio iznosi 15,9%). U spolnoj strukturi starijih dominira ženski spol (60,0 %).
Svega 27,0 % starijeg stanovništva ima završenu školu (17,9% osnovnu, 6,5% srednju, 1,6% višu i 1,1% fakultet), a 33 osobe su nepismene (5,8 %).

Invalidnost i pokretljivost

 Prema popisu stanovništva iz 2001. godine od ukupno 201 osobe s invaliditetom u Dubrovačkom primorju 92 ili 45,8% su osobe starije od 65 godina. Od toga broja, 58 ili 63,0% su osobe muškog spola, a 34 ili 37% ženskog spola.

Najčešći uzroci invalidnosti su: bolest (48 ili 52,2%), invalidi rada (23 ili 25,0%), drugi svjetski rat i njegove posljedice (15 ili 16,3%), domovinski rat i njegove posljedice (2 ili 2,2%), invalidi od rođenja (2 ili 2,2%), prometne nezgode (1 ili 1,1%) i ostalo (1 ili 1,1%).

Prema njihovoj pokretljivosti bilo je 50,0% (46) sasvim pokretno, 34,8% (32) trajno ograničeno pokretno uz pomoć štapa, štaka ili hodalice, 6,5% (6) trajno ograničeno pokretan uz pomoć invalidnih kolica i 8,7% (8) trajno nepokretno.

Pobol (morbiditet)

 U morbiditetnoj slici za osobe starije od 65 godina u primarnoj zdravstvenoj zaštiti Primorja dominiraju tri najčešće skupine bolesti: bolesti srca i krvožilnog sustava, bolesti dišnog, te mišićno-koštanog sustava i vezivnog tkiva.

Skrb obiteljske medicine za starije

570 stanovnika starijih od 65 godina koji žive u Primorju, njih 320 (56,1% ) nalazi se u skrbi liječnice PZZ u ambulanti Slano. Za ostale starije osobe skrbe dvije liječnice u ambulantama Ston i neki od obiteljskih liječnika u gradu Dubrovniku gdje većinom žive njihova djeca.

Udio osiguranika starijih od 65 godina koji se nalaze u skrbi obiteljske medicine iznosi 71,1 % (320), a udio korisnika je 38,5 %. Po jednoj starijoj osobi bilo je 9 posjeta u ordinaciji (10 posjeta u Županiji), 8,0 pregleda u ordinaciji (6,8 u Županiji), 0,4 posjeta u kući (0,5 u Županiji), 0,3 pregleda u kući (0,4 u Županiji) i 3 upućivanja na specijalistički pregled (2 u Županiji).

U radu liječnika obiteljske medicine na starije osobe odnosilo se 46,1% posjeta (34,3 % u Županiji), 44,6% pregleda u ordinaciji (32,6 % u Županiji), 71,1% posjeta i 67,0% pregleda u kući (65,5 % u Županiji).

Na 100 osoba ove dobi bilo je 39 upućivanja na specijalističko-konzilijarne prelgede u Dubrovnik, što je više nego prosječno županijsko upućivanje, 30/100 osoba starije dobi.
Jedno od mogućih objašnjenja je i veći strah od bolesti zbog izoliranosti i nedostupnosti pomoći kada je trebaju.

SOCIJALNA SLIKA STARIJIH U PRIMORJU

Specifične socijalne potrebe (problem osamljenosti, izoliranost, lošija financijska potpora i sl.) također postavlja upitnom kvalitetu života starijih osoba. Većina starijih osoba je korisnik barem jednog oblika socijalne pomoći budući su kao poljoprivrednici bili osigurani prema toj osnovi, a većinu uzdržavaju vlastita djeca i rođaci.

Iz navedenog je proizašla osnova za osmišljavanjem kvalitativnog istraživanja kojim bi se dobio uvid u stanje i planirala intervencija u cilju poboljšanja kvalitete življenja samih starih osoba u Dubrovačkom primorju.

Prvi radni sastanci

Dogovor o kvalitativnom istraživanju postigao se na inicijalnom sastanku održanom u sklopu četvrtog sastanka županijskih menadžerskih trojki od 21. do 23. ožujka 2004. godine u Samoboru.
Tema sastanka bili su "Stari" i razrada operativnog (edukacijskog) programa koji se pripremao za zajedničko prijavljivanje na CARDS-ov natječaj (sredstva Europske unije). Sastanku su nazočili predstavnici Krapinsko-zagorske, Zagrebačke, Primorsko-goranske, Istarske i Dubrovačko-neretvanske županije.

Sastanak u Samoboru sa sudionicima







Prvu sliku istraživanja u Dubrovačkom primorju sastavili smo na radionicama za stare zajedno sa ostalim županijama članicama Zdravih županija, a u sklopu 9. Vinkovačkog sajma zdravlja koji se održavao od 22.04.-24.04.2005 godine u gradu Vinkovci.

Radionice su, kao koordinatori vodili nastavnici i asistenti Škole narodnog zdravlja "Andrija Štampar" iz Zagreba.

Radionica u sklopu Vinkovačkog sajma zdravlja

















Dubrovačko-neretvanska županija je zajedno s Krapinsko-zagorskom, Zagrebačkom i Primorsko-goranskom županijom obrađivala staračka samačka domaćinstva, a Istarska i Osječko-baranjska županija samačka domaćinstva (muškarci i žene-udovice/udovci, neženje), domaćinstva s bračnim parovima starih osoba (koji su bez djece ili ne žive s djecom) ili stare roditelje s odraslim djetetom koji je invalid/duševno oboljela osoba ili domaćinstvo s bolesnom/nepokretnom samom starijom osobom.

Sljedeći prikaz Dubrovačkog primorja je slika našeg viđenja uvjeta u kojima žive stare same osobe Dubrovačkog primorja prije provedene kvalitativne analize.

 U Dubrovačkom primorju živi više od 30% osoba starijih od 65 godina. Depopulacija sela, nastala zbog migracije mlađeg radno aktivnog stanovništva u grad u borbi za ekonomskim opstankom započet nakon II svjetskog rata posebno se intenzivirao nakon Domovinskog rata. Poljoprivredne površine kao jedan od izvora prihoda slabo su obrađene i iskorištene obzirom na dob i financijske mogućnosti starijih osoba.

Sela su prometno izolirana. Na selu je slaba opskrba životnim potrepštinama. Za svaku veću kupnju nužan je odlazak u veća središta koja su udaljena više od 20 km. Jednako je udaljen i obiteljski liječnik, ljekarna i patronažna služba.

Najbliža njega te skrb i pomoć u kući udaljeni su 45 km kao i sekundarna zdravstvena zaštita i bolnica. Nedovoljni su kapaciteti domova umirovljenika, također udaljenih oko 45-50 km od njihovog sela. Posjet liječniku i nabava lijekova i ortopedskih pomagala također predstavljaju veliki problem zbog rijetkih autobusnih veza, malog broja automobila u selu i troškova koje prijevoz predstavlja (jedan odlazak liječniku 40-60 km, a odlazak specijalisti 90-100 km). Kontrola zdravstvenog stanja kod oboljelih od dijabetesa i povišenog krvnog tlaka te održavanje i njega bolesnika u terminalnim fazama bolesti predstavlja dodatan problem.

Put iz Dubrovačkog primorja do županijske bolnice























U svakodnevnom životu starih u selima brojni su problemi. Ukoliko su bolesni i slabije pokretni treba im fizička pomoć u kući za obavljanje vlastite higijene, prehrane i održavanje kuće i okućnice (čišćenje, pospremanje, pranje, nabava i priprema namirnica, održavanje okućnice, vrta i životinja).
Obitelji koje žive i rade u gradu u mogućnosti su posjetiti roditelje jedino vikendima a nekima je i to dodatno financijsko opterećenje zbog troška koji posjet zahtijeva. Stanovi u kojima u obitelji stanuju su neadekvatni za primanje starog roditelja a s druge strane roditelji često ne žele napustiti svoju kuću i svoj način življenja.

Nakon sastanka u Vinkovcima uslijedilo je terensko anketiranje ispitanika koje se provodilo tijekom lipnja 2005. godine. 






Kvalitativno istraživanje života starijih osoba u Dubrovačkom primorju

Istraživanjem smo obuhvatili 12 osoba starijih od 65 godina koje žive same u selima Dubrovačkog primorja i to u Majkovima, Čepikućama, Kliševu, Podosojniku, Prljevićima i Mravinci. Istraživački tim sačinjavali su liječnica Odjela socijalne medicine kao intervjuer i socijalni radnik kao observer (promatrač) koji je bilježio okruženje i uvjete u kojima žive stariji ljudi, te tijek intervjua.

U izboru su nam pomogle patronažne sestre koje skrbe na terenu o populaciji, posebno starijima. Koristili smo problemski orjentiran intervju, kojim smo nastojali spoznati realnu sliku stanja, utvrditi uvjete koji vladaju u okruženju starijih samih ljudi.

Metodom intervjua htjeli smo ispitati način življenja starih ljudi, njihove potrebe, funkcionalnu sposobnost, materijalno stanje itd.

Ispitanici su nas dočekali raspoloženi i voljni za razgovor jer nas je patronažna sestra prethodno najavila. Uspostavljena je dobra komunikacija iz koje smo dobili potrebite informacije.












Završna slika istraživanja nakon provedene kvalitativne analize

Nakon provedenog kvalitativnog istarživanja uslijedile su radionice u Motovunu i Zagrebu na kojima su analizirani prikupljeni materijali i razmijenjena iskustva među sudionicama.

PRIKAZ

Iako žive sami, s djecom uredno održavaju kontakte (telefonom). Viđaju se uglavnom u dane vikenda kada im oni donose namirnice i ostale potrepštine dostatne do slijedećeg dolaska. 
Odaju dojam zadovoljstva i pomirenosti sa situacijom u kojoj žive. Usprkos samačkom životu ne žele napustiti svoj dom i okruženje da bi otišli djeci ili adekvetnoj ustanovi. Stari ljudi odaju želju za ostankom u svojim domovima i svom okruženju. Odlazak u domove svoje djece doživljavaju kao osjećaj suvišnosti i smetnje. Željeli bi revitalizaciju sela («više čeljadi») iako su svijesni da je to trenutno neizvedivo.

Premda otežano pokretni uspjevaju zadovoljiti minimum svojih egzistencijalnih potreba (održavanje vlastite higijene, higijene životnog prostora...). Izražavaju želju za povremenim druženjem uz neobavezan razgovor. Potreba za pomoći u kući izražena je kroz teže fizičke poslove kao što je okopavanje vrta (baštine) ili prostiranja robe.

Postoji lokalna samoorganiziranost u opskrbi starijih samačkih domaćinstava u nabavi kruha, novina, namirnica za životinje i sl. Razvijeni su i postoje osjećaji međusobnog uvažavanja i poštivanja među ljudima u selima gornjeg Primorja, gdje ključne uloge imaju poštar, pekar i po pozivu susjedi. Osim donošenja mirovine poštar po potrebi plaća i račune. Pekar uz dostavu kruha donosi i novine ili neke druge potrepštine.

Iz gore navedenog slijedi da potreba za odlaskom u dom umirovljenika, nakon provedenih intervjua uopće nije bila izražena. Niti jedan od ispitanika nije izrazio želju za odlaskom u dom umirovljenika, iako su u nemogućnosti drugog izbora i to spremni prihvatiti.

Motovunske radionice









Važno je uputiti i aktivno angažirati cjelokupnu zajednicu na mogućnost unapređenja kvalitete življenja samih starih osoba u Dubrovačkom primorju, jer starost bi trebalo biti jedno ugodno životno razdoblje oterećeno većih briga koje nas sve čeka.

Cilj kvalitativne analize bio je senzibilizirati i upozoriti nadležne i odgovorne (političari, vlada) o trendu starenja u Primorju, kao i sa socijalno-gospodarskim i političkim implikacijama u narednom, ali bliskom vremenskom razdoblju koje će taj trend imati.

 Marija Mašanović, dr.med.